Bila je prohladna nedjeljna večer 5. listopada ove godine. Okupljene ispred crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, među silnim mnoštvom našle smo se i mi, desetak Mraclinčanki koje su u ovoj Svetoj jubilarnoj godini krenule na hodočašće u Rim. Kao i svaki hodočasnik osjećala sam se ponosnom i priviligiranom, jer nastavljamo stoljetnu tradiciju hodočašća u Vječni grad, od prve jubilarne, 1300. godine.    

U 22.15 h put Rima krenula su tri autobusa. Putovanje je trajalo cijelu noć, s povremenim pauzama. U jutarnjim satima stigli smo u Asiz. Lagano umorni i pospani okupili smo se oko našeg izvrsnog vodiča vlč. Mladena Štivina iz Župe Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja iz Zapolja, dobili šal s hrvatskom šahovnicom na kojem je pisalo “Hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim 2025.” i krenuli na svetu misu. Nakon toga išli smo u razgledavanje crkava i bazilika kako je programom bilo određeno – bazilika sv. Klare i crkva sv. Franje. Odlazak u hotel bio je u večernjim satima, prema svakodnevnom rasporedu. Osim Asiza išli smo u grad Arezzo gdje smo posjetili katedralu sv. Petra i Donata, glavni gradski trg Plazza Grande i ostale znamenitosti toga grada. Nakon razgledavanja uvijek je bilo vrijeme za okrijepu u restoranima i kafićima kojih je bilo na svakom koraku. Sljedeća destinacija bio je grad Ferrara i na kraju Padova, gdje smo posjetili baziliku sv. Antuna i baziliku sv. Leopolda. Tu je bila i sveta misa pred odlazak kući.      

Rim s punim pravom ima  naziv Vječni grad jer je centar bogate antičke kulture od koje je ostalo mnogo spomenika do današnjih dana, a jedan od njih je Koloseum. Tu je i crkva sv. Petra u okovima, Fontana di Trevi, bazilika Santa Maria Magoire u kojoj je pokopan Papa Franjo. Svaka crkva, svaka bazilika i svaka građevina ima svoju povijest i posebna je na svoj način. To su prava remek djela ondašnjih majstora, koja ostavljaju čovjeka bez teksta. 

Osobito dojmljiva bila je audijencija kod Svetog Oca Lava XIV na Trgu Svetog Petra. Bilo je to prvo pojavljivanje njegova pontifikata na nekom nacionalnom hodočašću. Odlučio je skratiti svoj odmor da bi došao pozdraviti deset tisuća hrvatskih hodočasnika i hodočasnika iz BIH riječima:Hvaljen Isus i Marija! Uslijedio je gromoglasan pljesak i poklici: Papa, Papa! Hrvatski barjak vijorio se visoko u zraku. Sveti Otac nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo, radost i naklonost prema hrvatskom narodu, znajući povijest našeg naroda i trnoviti put koji smo prošli. Uslijedili su pokloni za Svetog Oca. Vlč. Ivan Vučak, župnik Župe Blaženog Alojzija Stepinca iz Krašića, poklonio je Svetom Ocu brončani kip blaženog kardinala Alojzija. Vrlo znakovito, možda naš blaženik napokon postane svetim.

Najdublji utisak, najviše emocija i osjećaj koji ne mogu riječima opisati jest prilaz staklenom sarkofagu u kojem je položeno tijelo sv. Carla Acutisa, “Božjeg Influencera”, obučeno u traperice, trenirku i tenisice. Umro je 2006. godine sa svega petnaest godina, a svetim je proglašen ove godine. Kosa mu je crna, kovrčava, gusta, živa. Izraz lica kao da spokojno spava. Kod Boga je sve moguće. Bilo je naporno, ali se isplatilo. Bez obzira na gužvu, brzi tempo – a nažalost i financijske prijevare od strane talijanskih agencija, što je rezultiralo lošijim smještajem i većom udaljenošću od Rima – opet bih ponovila odlazak. Sve što je ružno se zaboravi, a lijepe uspomene i dobri ljudi ostaju u sjećanju.

^{Foto: arhiva Jasne Čunović}

Post Hodočašće u Rim je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.