Uz koncert “Narodil se Jezuš Bog”

27. prosinca 2025. Subota 19:39

^{autor teksta: Tihomir Prša}

Od kolike je važnosti bilježenje narodne folklorne glazbe za hrvatski identitet kao dio europskog kulturnog kruga, može se vidjeti na primjeru pjesme Narodil se Jezuš Bog. Premda je ovu božićna pjesmu početkom 21. stoljeća u Mičevcu, u sjevernom Turopolju, znala pjevati još samo Jelka Majurec, jedna od najstarijih mještanki, istraživanjem se ustanovilo da je pjesma Narodil se Jezuš Bog zapravo hrvatska verzija stare latinske pjesme En virgo parit Filium, zapisane prvotno u Češkoj, u 15. stoljeću. Dapače, ta je pjesma i u današnje vrijeme vrlo poznata u toj europskoj državi. Međutim, da se rano pojavljuje i u hrvatskoj kulturi, svjedoči njezin zapis u Pavlinskoj pjesmarici iz 1644. godine gdje se ova pjesma nalazi s naslovom Ovo Deva rodi Sina.

Tradicijska popijevka iz Bačke Spavaj, mali Božiću ljupka je uspavanka Djevice Marije sinu Isusu. Autorica Mihanović – Salopek piše da ova uspavanka asocira na dječju bajalicu, a koristi se onomatopejom kao pripjevom koji hipnotički umiruje i uspavljuje.

Himan Adeste fideles bio je pripisivan različitim autorima, uključujući Johna Francisa Wadea (1711. – 1786.), Johna Readinga (1645. – 1692.), portugalskog kralja Ivana IV. (1604. – 1656.) i anonimne cistercitske redovnike. U suvremenim engleskim himnarijima tekst se obično pripisuje Johnu Francisu Wadeu, čije se ime pojavljuje na najranijim tiskanim verzijama uz himan Adeste fideles. Wade, engleski katolik, živio je u egzilu u Francuskoj te se bavio prepisivanjem glazbenih rukopisa koje je pronalazio u knjižnicama. Često je potpisivao svoje primjerke prijepisa, moguće zato što je njegova kaligrafija bila toliko lijepa da su ga mnogi tražili prijepise skladbi. Godine 1751. objavio je tiskanu zbirku svojih rukopisnih prijepisa, Cantus Diversi pro Dominicis et Festis per annum. Ova je zbirka prvi tiskani izvor za Adeste fideles. Kasnije je Jean Francois Borderies (1764.-1832.) napisao 4., 6. i 7. strofu te je pjesma zaokružena u današnjoj verziji koja sadrži osam kitica. Osim Johna Francisa Wadea, melodija se pripisuje nekolicini glazbenika, od Johna Readinga i njegovog sina, do Händela, pa čak i njemačkog skladatelja Christopha Willibalda Glucka. Portugalski skladatelj Marcos Portugal, kao i portugalski kralj Ivan IV. također su navedeni kao autori. Thomas Arne, kojeg je Wade poznavao, još je jedan od mogućih skladatelj. Postoji nekoliko sličnih glazbenih tema napisanih otprilike u to vrijeme, iako je teško utvrditi jesu li napisane imitirajući himan Adeste fideles, je li himan bio temeljen na njima ili su potpuno nepovezane.

Narodna popijevka iz Međimurja Oj pastiri, vi ste štiri sa svojih je sedam strofa kontekstualizirani navještaj Isusova rođenja kako ga čitamo u drugom poglavlju evanđelja po Luki na način korištenja zornih slika u svrhu neposrednijeg načina prikazivanja otajstva Božjega rođenja. Posebno su plastične slike treće strofe: Svêti Jožek, vrêden môžek, lêpu bêlu brádu ‘ma, sêm tam giblje, Dête ziblje, malo Dête Jêzuša. Također, pjesma je zanimljiva i po inače rijetkom iskazivanju nacionalne svijesti u crkvenim pjesmama kako to čitamo u njezinoj šetoj strofi: Veselitelj, Zveličitelj on je roda ljuckoga, sêh Horvátov z cêlog svêta, takaj i nas sakoga. Miroslav Vuk navodi podatak da je autor napjeva nepoznati školnik s početka 19. stoljeća.

Redu pjesama u kojoj pjesnik sažima poziv stvorenima bićima na slavljenje Novorođenog Boga pripada tekst Amo nebeski anđeli. Ptice su pritom promatrane kao primjer (kajk. prilika) ljudima za slavljenje Boga pjesmom. Razvedena melodija s početnim skretanjem na dominantu te kasnija modulacija u tonalitet tonike svakako upućuje na umjetničko – autorski izvor zasad neutvrđenoga podrijetla.

Prvotni tekst popijevke Svima na zemlji bilježi se u Drnjanska pjesmarica iz 1687. godine u svojem kajkavskom obliku I na zemlje mir, veselje koji je inspiriran početkom himna Gloria in excelsis Deo. Današnji pak tekst baštinimo iz zbirke Pjevnik – kantuale crkvenih popievaka, objavljene 1895. godine. Premda se ishodišni napjev pojavljuje kod Jaića u njegovim Napivima iz 1850 godine, današnja je verzija melodije zabilježena u Novakovoj Crkvenoj pjesmarici predzadnje godine 19. stoljeća.

Da su se melodije redovito posuđivale od susjednih naroda svjedoči popijevka O kakva to svetlost. Riječ je zapravo o marijanskoj pjesmi s njemačkog govornog područja koja se javlja u prvoj polovini 18. stoljeća s naslovom Mariam zu lieben ist allzeit mein Sinn. Danas je to jedna od službenih liturgijskih pjesama u njemačkom Gotteslobu. Vinko Žganec primjećuje da je srednji dio melodije narod zamijenio melodijom koja više odgovara duhu hrvatskih napjeva. Tekst komične barokne pastirske pjesme O kakva to svetlost javlja se već početkom 19. stoljeća u raznim rukopisnim pjesmaricama, kao svjedoči autor Milan Kučenjak.

Ishodište se melodije za pjesme Nebo, daj okupronalazi u općeslavenskoj božićnoj pjesmi Došel je z neba za koju Miroslav Vuk navodi da je najvjerojatnije nastala u Moravskoj početkom 18. stoljeća. Autor nastavlja da je u repertoaru božićnih pjesama međimurskog kraja bila prisutna preko dvijesto godina o čemu svjedoče njezini zapisi u školničkim pjesmaricama. U Jaićevom se pak Vincu1827. godine javlja sadržajno novi tekst, vezan za proslavu Bogojavljenja, s prvim stihom Nebo visoko, daj na nam zoricu viditi, te predstavlja raniju verziju današnje poznate pjesme.

Narodna Božićna popijevka Simo hote mladenci, kako ju je 1942. godine u časopisu Sveta Cecilija objavio Vojko Miklaušić iz Lomnice u Turopolju, javlja se u svojim varijantama i u Podravini. Jednostavna melodija proizašla iz narodne glazbe dobro oslikava tekst koji poziva na darivanje Novorođenog s odgojnom notom: al’ najprve srce dejte Jezušku. Također se može pjevati pripjev Da vam bude po vsem svetu dober glas.

Popijevka Poslušajte vsi sada zabilježena u Međimurju i Podravini donosi imaginaciju Marijinih riječi uspavanke djetetu Isusu: Oj detece me predrago, ti si mene kinč i blago…

Među četiri pastorale koje su već stoljećima raširene po čitavu svijetu ubrajamo sljedeće skladbe: Adeste fideles (Pristupite vjerni), In notte placida (U tihoj noći), Tu scendi dalle stelle (Ti siđe sa zvijezda) i Stille Nacht (Tiha noć). Danas ćemo čuti pastoralu In notte placida koja je nastala u XVIII. stoljeću. Pretpostavlja se da je autor ove skladbe francuski barokni skladatelj François Couperin. Na hrvatski je jezik pastorala In notte placida prepjevana s početnim stihom U noći zvjezdanoj.

Pjesma Cmreki v segu spiju za razliku od jednostavnih motiva narodnog pjesništva donosi svježinu umjetničkog teksta iz pera književnika Vinka Kosa (1914. – 1945.) u kojoj pjesnik na impresionistički način niže motive spokojnih smreka prekrivenih snijegom te odsutnost ptičjeg pjeva koji su u kontrastu s nemirnim ljudskim srcem kojega liječi tek dolazak Spasitelja. Ljupka melodija ove popijevke nastala je u međimurskoj Selnici.

Vjerojatno najpoznatija i naša najraširenija božićna pjesma Narodi nam se Kralj nebeski porijeklom je hrvatska crkvena popijevka. Prema mišljenju povjesničara Ferde Šišića i Rudolfa Horvata dva zaključna izraza u pjesmi, mladi Kralj i mlado ljeto smještaju ovu našu božićnu pjesmu u 13. stoljeće. Bonaventura Duda u svojoj knjizi Svijeta Razveselitelj navodi: „Kristov naslov mladi Kralj podsjeća na vrijeme Arpadovića u Hrvatskoj kad je svaki ugarski kralj nastojao što prije svojega prvorođenca okruniti za kralja, a izraz mlado leto odražava vrijeme kad je kod nas godina počinjala na Božić, što nije moglo biti poslije 13. stoljeća.“ Prvi tekstualni zapis bez zabilježene melodije pjesme Narodil se je Kralj nebeski nalazimo u Prekmurskoj pjesmarici 1593. godine. Prvi melodijski zapis Narodil se je Kralj nebeski javlja se u rukopisnoj Pavlinskoj pjesmarici iz 1644. godine. Zanimljivo, samo 11 godina kasnije, 1655. godine javlja se u češkoj pjesmarici Cantus catolici pa je moguće govoriti i o utjecaju hrvatske crkveno-glazbene baštine na češku crkveno-glazbenu tradiciju, a 1700. godine javlja se također u istoimenoj slovačkoj pjesmarici. Ovaj prvi zapis, tj. prva verzija melodije koja je ostvarena u dorskoj starocrkvenoj ljestvici, pjevala se početkom 20. stoljeća još u nekim mjestima u Turopolju, kako čitamo u časopisu Sv. Cecilija iz 1911. godine, no izgleda da danas više nije dio repertprija naše usmene baštine.Prvotnu verziju danas općepoznatog napjeva pjesme Narodi nam se Kralj nebeski nalazimo u pjesmarici zagrebačke biskupije iz 18. stoljeća, u pjesmarici Cithara octochorda[1] koja u svoja prva dva izdanja iz 1701. i 1732. godine donosi dva napjeva za pjesmu Narodil se je Kralj nebeski, onaj prvi, arhaični napjev po uzoru na maloprije spomenutu Pavlinsku pjesmaricu te prvotnu varijantu današnjeg općepoznatog napjeva. Interesantno, zadnje izdanje pjesmarice Citharae octochordae iz 1757. godine donosi čak četiri različita napjeva i to najstariji arhaičninapjev, prvotnu verziju današnjega napjeva te još dva raspjevana druska napjeva. Jedan od ta dva nova, treći po redu poslužio je u naše vijeme novoj pjesmi na tekst Mitra Dragutinca kao dobra ulazna pjesma blagdana Rođenja BD Marije pod naslovom Danas nam se rodi sveta Djevica. Tekstualno gledano, pjesma Narodi nam se prepjevani je kalendar božićnoga vremena.

[1]^{Pjesmarica Zagrebačke biskupije sa svoja tri izdanja s početka 18. stoljeća (1701., 1723. i 1757. godine), najznačajnija je hrvatska tiskom objavljena pjesmarica s notnim zapisom. Uz latinski, pisana je hrvatskim kajkavskim standardnim jezikom 18. stoljeća. Podijeljena je na osam dijelova, od kojih se prva četiri poklapaju s razdobljima crkvene godine, otkud joj je i ime, u prijevodu s latinskoga, osmostruna citra. Gregorijanski i drugi crkveni napjevi poput onih pučkih zabilježeni su koralnim notama jednakih vrijednosti, odnosno u slobodnom ritmu, a prema tradiciji Zagrebačke crkve. Dakle sve su se vrste i oblici bogoslužne glazbe pjevale upravo na način gregorijanike u staroj zagrebačkoj crkvi. Zagrebačka crkva, tada svjesna svojega vlastitog obreda i liturgijsko-glazbene baštine, pomno je čuvala i vlastiti način tumačenja te baštine. U cecilijansko doba, s kraja 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća., poslužila je, uz Pavlinsku pjesmaricu,istinskoj obnovi liturgijske glazbe. Pjesmarica Cithara octochorda sadrži niz danas nezaobilaznih popijevaka poput: Zdrava Devica; Veseli se, o Nazaret; O Marija, pesvetla zvezdica (O, Marijo, ti sjajna Zornice); Poslan je angel Gabrijel; Kad Deva Boga rodila; Oh moj Jezuš, ja spoznavam; Vsaka duša; Vstal se je Kristuš deneska (Gospodin slavno uskrsnu); Absterge cito lacrimas (Nek mine, Majko); Pone luctum Magdalena (Pjevaj hvale, Magdaleno); Zdrava, o Marija (Zdravo, Djevo čista) i druge.}