Nekad je Mraclin, kao i cijelo Turopolje, živio od ruku svojih ljudi, znalo se tko što radi i kome se ide kad zatreba pomoć. Danas su neka od tih zanimanja gotovo u potpunosti nestala, a među njima su i majstori postolari – šostari ili šusteri. Ostale su tek uspomene i rijetki ljudi koji tajne svoga znata još nose u rukama i sjećanju. Mraclinskih šostara prisjeća se Jasna Čunović, a prvi među njima je Blaž Cvetnić – Điđekov, posljednji živući mraclinski šostar. Njegov život nije samo priča o postolarskom zanatu, nego i svjedočanstvo jednog vremena, teških sudbina, rada, skromnosti i vedrine koja se, unatoč svemu, nije dala slomiti.

Blaž Cvetnić – Điđekov, rođen je u Mraclinu 5. rujna 1934. godine, od tate Josipa i majke Kate. Imao je brata Vladu i sestru Baricu. Njegovo djetinjstvo i odrastanje bilo je izuzetno teško, tako da je od rane mladosti morao skrbiti za svoju obitelj. Otac mu je 1937. godine otišao u žandare u Sisak, a Blaž je ostao sam sa  braćom i mamom tako da su se morali boriti kako bi preživjeli.

Spomenimo da je 8. prosinca 1938. u Mraclinu osnovano Hrvatsko seljačko pjevačko društvo “Kopač”, jedno od društava koja su prethodila današnjem “Dučecu”, a predsjednik mu je bio upravo Josip Cvetnić Điđek, Blažev otac. Kad je 1943. godine mama išla tati u posjet u Sisak vlak je naletio na minu i ona je ostala bez noge, a 1945. godine otac je završio na Križnom putu, kao i mnogi naši, ni krivi, ni dužni i od tada mu se gubi svaki trag.

^{Josip Cvetnić Điđek (arhiva KUD-a Dučec)}

Blaž 1950. godine upisuje Školu učenika u privredi u trajanju od tri godine. Paraleleno je radio kao šegrt kod majstora Slavka Rebernjaka u Končarevoj 186 u Zagrebu. S njim je radio i gazdin sin, koji je 1951. godine trebao ići na odsluženje vojnog roka u JNA. Nije se odazvao pozivu već je iz sigurnosnih razloga emigrirao u drugu zemlju. Nakon mjesec dana gazda je zatvorio svoju radnju, a Blaž je završio kod drugog gazde, Alojza Penezića u Končarevoj 14. Tu je ostao dok nije izučio zanat.  U tvornici obuće Udarnik u Sisku zapošljava se 1954-1955. godine, a potom odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA u trajanju od dvije godine i po dolasku s odsluženje vojnog roka zapošljava se u tvornici obuće Astra u Novoj Vesi 11 u Zagrebu. Tu je ostao do zaslužene mirovine.

Blaž ni u mirovini nije mirovao. Marljivo je radio u svojoj postolarskoj radioni, tumplao i krpao cipele, mijenjao zatvarače na čizmama, stavljao špic-plehe da obuća što dulje traje. Nije se nekad kupovalo ko danas – kakva torba, takve cipele i rukavice. Popravljalo se sve dok se obuća nije raspala. Uz to mogao se posvetiti svojoj omiljenoj razonodi, kartanju.

Blaž je uvijek bio vedra i nasmijana lica. I sada, sa 92 godine, je lucidan, željan razgovora i druženja. U jednom trenutku mi je rekao da kaj sam došla kad već moram otiti, a nismo si ni rakiju popili. Nek’ naš Blaž još poživi. Malo je ostalo onih od kojih možemo saznati one zanimljivosti koje treba zabilježiti, a sve u interesu da se ne pozabi. 

Post Mraclinski šostari: Blaž Cvetnić Điđekov je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.