U Mraclinskim Lazima žive naši susjedi Romi koji su godinama boravili u mraku – jednostavno rečeno, nisu imali struje. Uz sve napore, vapaje, molbe i prošnje problem nije dopirao do svijesti vladajućih. Obećanja su bila velika, ali od realizacije ništa. Ondašnji predsjednik MO Mraclin gospodin Tihomir Hubak obratio se za pomoć pismom kabinetu tadašnje predsjednice gospođe Kolinde Krabar Kitarović. Na veliku sreću i iznenađenje Lazinci su u kratkom roku dobili struju u svojim kućama. Naravno da je bilo pitanja zašto je to učinio baš na takav način. Problem bi se sigurno riješio, ali je pitanje – kada?

Njihova djeca pohađaju školu u Mraclinu i Vukovini. Da bi došli do škole pješače po mraku oko 2 km. Po magli, kiši ili snijegu. Sigurno je da osjećaju strah i nelagodu, ali nažalost nemaju izbora. Pitali smo nadležne za autobus, ali smo dobili odgovor da za to nema uvjeta.

Prije nekoliko godina dogodila se velika tragedija. U saobraćajnoj nesreći smrtno je stradalo troje Lazinaca. Mraclinci su i tada pokazali veliko srce. Imala sam prilike u više navrata biti kod njih i vidjeti žalosna lica djece kojima je otac stradao. Ali moram priznati da sam bila ugodno iznenađena kad sam vidjela red i čistoću u tako malom prostoru s puno članova obitelji. Osobito mi je ostalo u pamćenju kada mi je udovica poginulog rekla: “Strah me je, sama sam sa djecom, kad bi barem mogli dobiti jednu uličnu lampu, bilo bi ljepše”. To me se jako dojmilo i pomislila sam da stvarno treba nešto učiniti.

Svjesna sam bila da je put do cilja trnovit, uvijek postoje prepreka, ali ne treba odustati. Slali smo dopise, vrijeme je prolazilo, ali se nažalost ništa nije događalo. Prije otprilike tri godine obratila sam se nadležnom pročelniku koji mi je obećao da se bude riješilo, ali da ne zna točno kad. Kako je vrijeme prolazilo, na kraju sam se ipak odvažila nazvati i pitati gdje je zapelo. Bila su razno razna objašnjenja koja me nisu zadovoljavala. Rekla sam dotičnom gospodinu da će ga zvati i ponavljati iste riječi dok god se ne postavi ulična rasvjeta, kakvu u 21. stoljeću zaslužuju i naši susjedi. Više puta, kad bih se s njima srela u našem dućanu, znali su me pitati: “Komšinice, kad će svijetlo?” Uvijek sam im odgovarala nek se još malo strpe, bilo mi je stvarno neugodno.

No, upornost i dosljednost, uz Božju pomoć se ipak isplate – naši susjedi su dobili tri ulične lampe 3. veljače ove godine. Svi su sretni i veseli. Nadam se da će naš Mraclin zablistati punim sjajem do 2027. godine kad obilježavamo stotu obljetnicu asanacije. Mislim da mi to zaslužujemo, kao i svi ostali.

Post Ulična rasvjeta u Mraclinskim Lazima je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.