Ušli smo u Veliko trodnevlje. Veliki četvrtak – dan Posljednje večere na kojoj je Isus najavio da će ga jedan od apostola izdati, a drugi tri put zatajiti. Najpoznatija slika Posljednje večere je ona Leonarda da Vincija na kojoj apostoli sjede za velikm stolom, a Isus im objavljuje izdaju. Reakcije su različite: Toma diže prst u nevjerici, Ivan je u šoku, Juda je postrance. Malo je vjerojatno da su blagovali za velikim stolom jer su po uzoru na Rimljane, jeli za niskim stolovima ili ležeći.  Pranjem nogu apostolima, Isus je pokazao najveću poniznost u povijesti čovječanstva. Isus je na večeri ustanovio euharistiju lomljenjem kruha i vinom.

Juda se u nekom trenutku izgubio dok su se ostali apostoli povukli u vrt. Juda je u povijesti ostao zabilježen kao izdajnik. Neki teolozi tvrde da je njegov cilj bio drukčiji; bio je lokalpatriot i nadao se da će Isus kod uhićenja pokazati svoju božansku moć i svrgnuti rimsku vlast. Znamo da se to nije dogodilo. Božji plan je uvrstio Judu, a bez njega ne bi bilo ni raspeća. Tijek povijesti bi bio drukčiji. Ipak, Juda je imao slobodnu volju i poljubivši Isusa u mraku vrta, odredio daljnje događaje.

Ujutro, na Veliki petak – kad je Pilat oprao ruke dozvolivši svjetini da razapne Isusa, kojeg je nekoliko dana prije dočekala mašući palminim granama – počela je Muka Gospodnja. Put od Pilatove palače do Golgote dug je cca 700 m i trajao je između pola sata i sat vremena.  Sama agonija na križu trajala je oko šest sati. Današnji patolozi napisali bi da je Isus umro od asfiksije i zatajenja srca. Ljudsko tijelo pribijeno na križ visi na ekstenzijama i disanje je bitno otežano. Da bi udahnuo, morao se osloniti na pribijena stopala što je uz dehidraciju i krvarenje od bičevanja dovelo do toga da mozak dobiva sve manje kisika i srce počne zatajivati. Vrh koplja kojim je rimski vojnik Longin probo Isusa čuva se u Bazilici sv. Petra u Rimu. Kad se Zemlja zamračila, a zavjese hramske se podijelile, Longin je rekao; ovaj čovjek je uistinu Bog. Preobratio se, te je zbog svoje vjere mučen i ubijen i poslije proglašen svecem.

Velika subota – dan tišine, dan kad se klanjamo Isusu u grobu i čekamo Uskrs. Apostoli nisu ništa čekali. Bili su prestravljenu i sakrili su se. Nikakvo javno djelovanje nije zabilježeno. Nisu išli ni do groba. Strah za vlastiti život bio je jači. Osjećaji su im bili podijeljeni; razočaranje jer su vjerovali da će Isus biti Kralj židovski sa svim sjajem koji uz to ide, nisu vjerovali u uskrsnuće i sve im se činilo uzalud. Žene su, jer je bila subota, čekale nedjelju da premažu Isusovo tijelo mirisnim uljima.

Zamislimo si danas da sami apostoli nisu razumjeli Isusovo poslanje, a imali su privilegiju slušati Božju riječ iz usta samoga Boga. I svejedno su imali sumnje. U tri dana Isus je doživio izdaju, negaciju, sramno raspeće da bi nas spasio. Ljudskom umu nedokučivo. Ne bi li bilo jednostavnije da je došao u punom sjaju, sa vidljivim znakovima svoje svetosti? Bilo bi razumljivije. Ovako, naši su životi jedan veliki test. Koliko je to srebrnjaka zbog kojih bi se odrekli vjere i činimo li to kroz naše živote stalno? Zato smo dobili sakrament ispovijedi kojim se uvijek i iznova mirimo sa Spasiteljem.

Puno dubokih tema za razmišljanje i unatoč svemu, nevjerni Toma čuči u svima nama i nada se oprostu kad jednog dana dođe vrijeme za to.

Post Do kraja ih je ljubio je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.