Još slažem dojmove sa hodočašća u Španjolsku i Portugal. Obišli smo mnoga svetišta, ali je krajnji cilj bila Fatima. Stopiti se sa mnoštvom ljudi u Marijino ime, neopisiv je doživljaj.Tisuće i tisuće ljudi koji mole krunicu na svim jezicima svijeta. Osvijestiti da stojiš na mjestu gdje se ukazala Majka Božja mojem je ljudskom umu bilo neshvatljivo.

Moram priznati da je još dublji dojam na mene ostavila Staza pastira koja se proteže od rodnih kuća Jacinte, Franciska i Lucije. To je staza po kojoj su djeca išla svaki dan sa svojim ovcama. Danas je to uređeni križni put sa kipovima Anđela mira koji su se tri puta ukazali djeci i navijestili Marijin dolazak. Na toj stazi je i mjesto četvrtog ukazanja, jedino dislocirano jer su tog trinaestog dana djeca bila na ispitivanju. U meni je to izazvalo strahopoštovanje jer rukom možeš dotaknuti mjesto ukazanja. Ispitivanja djece su bila grozna, prijetilo im se kuhanjem u vrućem ulju, a i Lucijina mama je bila skeptik i na sve načine je pokušala iz Lucije izmamiti priznanje da je sve izmislila. U jednom od ukazanja. Marija je rekla Jacinti i Francisku da će ih ubrzo pozvati k sebi, a Luciji je rekla da će ona dugo biti na ovom svijetu i svjedočiti vjeru. I uistinu, djeca su ubrzo umrla od španjolske gripe, a Lucija je doživjela 97 godina i surađivala je do samog kraja sa svim papama.

Njihove rodne kuće su danas muzeji i selo je puno vjernika koji dolaze iz svih krajeva svijeta da obiđu muzej. Gužve su tolike da unutra puštaju po desetak ljudi, pa kad dođeš na red – dođeš.Sama Fatima je puna hotela, restorana i trgovina. Nema kineske robe. Sve se bazira na njihovim proizvodima. Pravo osvježenje kad uđeš u suvenirnicu.

Posjetili smo i grad Nazare, koji je dobio ime prema predaji da je kip Marije koja doji Isusa izradio sam sv. Josip, i čuva se u mjesnoj crkvi. Nazare je raj za surfere, nalazi se na samom Atlantskom oceanu, a valovi dosežu i do trideset metara. Mjesne žene prodaju svoje delicije u tradicionalnim nošnjama sa sedam podsuknji. Svakako treba spomenuti katedralu u Portu sa oltarom koji zaustavlja dah.

Posjetili smo crkvu koja je sagrađena na mjestu rođenja sv Antuna u Lisabonu i imali smo čast pokloniti se relikviji koja je iznesena samo za našu grupu. Poznato hodočašće Put sv. Jakova koje počinje u Francuskoj a završava u Santiagu de Composteli u Španjolskoj, dugo je 770 km. Hodočasnici nose Jakobove kapice sa crvenim križem i lako su prepoznatljivi među ostalim vjernicima i turistima. Posljednji dan u Lisabonu neke planove nam je poremetila kiša, ali smo imali predivnog vozača koji je to iskoristio mimo programa i vozio nas da vidimo mjesta koja inače ne bi. Tako smo u rezidencijalnoj četvrti vidjeli palaču njihovog predsjednika, naše Veleposlanstvo i kuću u kojoj je odrastao Cristiano Ronaldo.

Obišli smo i spomenik sedmorici portugalskih moreplovaca, među kojima je svima poznati Vasco da Gama. Spomenik je u obliku karavele, a nalazi se na mjestu s kojeg su isplovljavali. Da nisu pronašli Indiju, ne bi bilo ni poznatih nam začina. Inače, prije otkrića Indije, vjerovalo se da je Portugal kraj svijeta.

Bilo je to jedno zanimljivo, poučno i nadasve duhovno putovanje s kojeg smo se, unatoč fizičkom umoru, vratile osnažene, obnovljenog duha, vidjele jedan drukčiji svijet, svijet koji u sebi nema zlobe, gdje svako svakom pruža ruku, gdje nije bitno koji jezik govoriš i odakle dolaziš. Bitna je jedino vjera i zajedništvo.

Post Putevima pastira i hodočasnika je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.