Naš suradnik Marijan Galeković podsjeća na jednu mraclinsku – ali ne samo mraclinsku – priču iz 1945. godine, iz vremena koje je iza sebe ostavilo brojna stratišta i grobišta. Neka od njih su otkrivena, neka evidentirana, ali većina ih i danas čeka da budu istražena i dostojno obilježena. Jedna od takvih lokacija, prema sjećanju mještana, nalazi se nedaleko našeg sela. Opširnije u tekstu koji donosimo u nastavku.

Manje od četiri kilometra je od crkve sv. Vida do grobišta iz 1945. godine u šumi Brezika.

Polazimo od sjećanja i svjedočenja danas živućeg Mraclinca Blaža Cvetnića (r. 1934), znanog kao Blaž Điđekov. Njega je njegova majka Kata, kao jedanaestogodišnjeg dječaka, upregnuvši konjsku zapregu, povela jedno lipanjsko jutro 1945. da joj pomogne u sakupljanju drva u šumi Brezika. Sam taj šumski predio je od Mraclina udaljen između tri i četiri kilometra. Kada su, zaprežnim kolima došli u predio šume, gdje su uobičajeno sakupljali drva, zgranuta prizorom, majka je energičnim pokretima okrenula konjsku zapregu te su se oni vratili kući praznih kola. Blaž pamti da je majka cijelim putem šutjela i da je bila na rubu plača. Blaž također navodi da je ona vidjela isto što i on. Obuću i odjeću, no uglavnom obuću, čiji su dijelovi virili iz zemlje, te mnogo tragova bosih stopala koja su se prepoznavala u prašini na poljskom putu uz tu lokaciju. Blaž je tada živio s majkom, jer mu je otac Josip, bojeći se za vlastiti život jer su ga noću tražili partizani, pobjegao iz Mraclina te mu se od tada gubi svaki trag.

Raspolažemo saznanjima da je to grobište evidentirano. A nažalost da nakon toga nije ništa poduzeto da se ono istraži te da se potvrdi navedeno svjedočenje. U vrijeme između 2005. i 2009. (isprika zbog nepreciznog sjećanja) obavljen je s Blažom iscrpan razgovor te je on zajedno s Vjekoslavom Šimuncem, djelatnikom Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA-e), i Marijanom Galekovićem, obišao tu lokaciju. Šimunac je imao sa sobom i poseban uređaj kojim je, temeljem Blaževog sjećanja, zabilježio središnju točku lokacije grobišta. Pritom je izjavio da je ovime ta lokacija evidentirana u mapi grobišta u Hrvatskoj, vezanih uz kraj rata 1945. godine. Šimunac, koji je s Blažem komunicirao i bilježio njegova sjećanja, nije više među živima. Zato možemo sa sigurnošću samo tvrditi da se dokument o Blaževom svjedočenju  danas nalazi u dokumentaciji SOA-e.  S obziom da je Šimunac bio izjavio da će isti dokument dostaviti i Državnom odvjetništvu pretpostavljamo da je on arhiviran i u toj državnoj instituciji.

Valja napomenuti da je Brezika šumski predio kojega je vlasnik od 13. stoljeća pa sve do 1947. bila Sučija Mraclin, kao sastavnica Plemenite opčine turopoljske. Žele li se sagledati okolnosti opisanog stradanja moramo poći od toga da je stanje u prostoru koji okružuje Mraclin tada bilo sasvim drugačije. I to do neprepoznatljivosti. Stariji Mraclinci govore da se od sisačke ceste, koja povezuje naselja u Turopolju, do šume Brezika, u kojoj je načinjen pokolj, moglo doći poljskim i šumskim putevima, skrovito, uz domaćeg vodića. Danas više gotovo da nema tih šumskih i poljskih puteva, kao ni nekadašnjih šuma. Ni poljskim putem, kojim su prošli Blaž i njegova majka do šume Brezika i vratili se praznih kola, više nije moguće proći. Zapriječila je to nova auto cesta.

No, što nam je činiti?

Ako se može potvrditi Blaževo svjedočenje treba svakako na prikladan način obilježiti to grobište. Posebno zbog činjenice da se radi o šumi koju su stoljećima i posjedovali i koristili Mraclinci. Značajan korak u tom smjeru bila bi pretraga tog dijela šume s uređajem koji detektira metal. Pronađu li se tragovi metala u zemlji to bi već bila potvrda zabilježenog svjedočenja.

U nastojanju da se ispita i potvrdi sjećanje našeg Mraclinca valja ostvariti i suradnju s Ministarstvom hrvatskih branitelja, koje, u sklopu svoje Uprave za zatočene i nestale, ima i Sektor za žrtve Drugoga svjetskog rata. Mole se također oni koji imaju izravna ili neizravna sjećanja ili saznanja o prolasku i dovođenju ljudi na tu lokaciju, na kraju rata 1945. da se izravno jave uredništvu našeg portala.

Marijan Galeković

Post Svjedočenje o jednom stratištu je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.