Međunarodna smotra folklora u Zagrebu ove godine slavi jubilej – 50 godina kontinuiranog održavanja. Prva međunarodna smotra folklora održana je u srpnju 1966. godine, a na njoj je sudjelovalo i naše kulturno-umjetničko društvo, tadašnje Kulturno prosvjetno društvo Ivan Goran Kovačić.

Kako stoji u monografiji Društva „Zapevala tičica pisana“, poziv za Smotru upućen od dr. Ivana Ivančana, jednog od organizatora Smotre, koji je zasigurno dobro poznavao Društvo i njegove mogućnosti. U zapisniku Upravnog odbora Društva od 18. lipnja 1966. nalazi se zapisano: „Pristali smo na to da sudjelujemo na toj smotri s ovim programom: Turopoljski drmeš II, Lijepa Mara kolo vodi, Djevojčica kolo vodi, Dučec i Staro sito. Danas smo dobili ugovor u kojem se organizator obvezuje da snosi troškove prijevoza i plaća jelo u Zagrebu, a mi se obvezujemo da ćemo izvršiti sve što će organizator od nas tražiti. Ugovor traje sedam dana. Potpisan je od vođe grupe Vlade Cvetnića i poslan organizatoru smotre folklora.“

Članovi Društva poprilično su ozbiljno shvatili važnost sudjelovanja na 1. međunarodnoj smotri folklora. Probe i pripreme za nastup bile su intenzivne. O tome govore i bilješke tadašnje predsjednice Božice Zrnčić u kojima stoji: „Budući da ne smijemo na smotru u društvenim nošnjama, jer su sve bile jednake, a mi ih zovemo uniforme, što nam je preostalo? Zaviriti u bakine, mamine, tetine i ine škrinje i naći originalne nošnje. U to vrijeme 1966., još su škrinje žena u Mraclinu bile pune rubača i fertuna, tkanih na domaćim tkalačkim stanovima, uglavnom prebrane sa svilom. Problem se javio oko oplećja, gornjeg dijela ženske nošnje, jer njih nije bilo gotovih. No, tada su još starije žene znale kako se šivaju oplećja, te su od domaćeg platna i fertuna križaka sašile lijepa bijela oplećja.

Srećom, tada je još bilo dovoljno turopoljskih plemenitaških poculica, koje po tradiciji nose udane žene, pa smo dogovorili da uz poculice bude i nekoliko parti koje nose djevojke i samo bar jedna sa pletenicama, kako su nosile djevojčice. Starije žene su nas posebno učile kako se stavlja plemenitaška poculica. Kosa se obavezno zagladi i začešlja otraga i splete u dvije pletenice. Nikako ne smije biti staza na sredini glave. Pletenice se zamotaju oko drvene ‘igle’ i onda se, na tako složeni ‘kofrtanj’, stavlja poculica, nisko pri zatiljku, a nikako na vrh glave. Ove upute starih žena, koje su nas spremale za tu smotru, dobro će doći i kasnijim generacijama folklorašica. Još se našlo i dovoljno nakita ‘ĐUNĐA’, više nizova koralja. Sve smo imale prave koralje.“

Sve je bilo spremno i pripremljeno na vrijeme. Odlučeno je kako će se uoči Smotre, 17. srpnja 1966. organizirati zabava na Zgradi na kojoj će Društvo izvesti program s kojim će nastupiti na smotri.

1. međunarodna smotra folklora trajala je od 20. do 27. srpnja 1966., a članovi Društva odlazili su svako jutro autobusom u Zagreb i vraćali se tek navečer. Svaki dan imali su nekoliko nastupa na različitim mjestima u Zagrebu – Maksimir, Katarinin trg, Gornji grad, Gradska kavana, Varšavska ulica i dr. Nastup na 1. međunarodnoj smotri u Zagrebu bio je za članove Društva veliko iskustvo, a za Društvo veliko priznanje. Pokazali su svu ljepotu pjesme, plesa i raskošnu ljepotu svojih narodnih nošnji. Zaslužili su sve pohvale i zahvale.

I slijedeće dvije godine – 1967. i 1968., KPD Ivan Goran Kovačić sudjelovalo je na međunarodnoj smotri folklora. 1967. godine Društvo je nastupalo na pozornicama u Kustošiji, Maksimiru, Velikoj Gorici i Trgu Republike. Pripala im je čast nastupiti posljednju večer pred svim sudionicima za oproštaj. Predsjednica Božica Zrničić zapisala je: “No čini mi se da nam je ipak u najljepšem sjećaju ostao onaj nastup zadnje večeri na Trgu Republike kada smo mi, kao predstavnici amaterskih i LADO kao predstavnik profesionalnih ansambala, završili Smotru folklora. Pun Trg ljudi, na sjevernoj strani pozornica osvijetljena i sve oči uprte u nju. Trg se orio pjesmom – našom pjesmom.”

Pokazali su svima kako se pjeva i pleše iz ljubavi i zadovoljstva. Izazvali su pravo uvažavanje stručnih ljudi. Njihov nastup je zabilježen i u dnevnim novinama, slikom za oproštaj i pozdravom “do iduće godine”.

Čast da otvori 3. međunarodnu smotru folklora pripala je Josipu Galekoviću Joškecu. Te godine Društvo nije sudjelovalo u službenom dijelu, već je nastupilo na nekoliko koncerata u sklopu Smotre. Članovi Društva s pozornošću su pratili mnogobrojne nastupe drugih društava kao gledatelji.

Ove će se godine svečana obljetnica 50. međunarodne smotre folklora održati 23. srpnja kao središnji događaj visokog jubileja zagrebačke kulturne priredbe. Nastupit će folklorna društva i pojedinci iz Hrvatske te Hrvati iz susjednih zemalja, ali i gosti iz inozemstva koji prikazuju baštinu drugih naroda i kultura.

Svečana će priredba, kao i cijela 50. međunarodna smotra folklora, podsjetiti na povijest scenskog prikazivanja tradicijske kulture i folklora, koje je u Hrvatskoj započelo 1930-ih godina, a u novije je doba dio svjetskog pokreta za očuvanje kulturne raznolikosti čovječanstva koji je pokrenuo UNESCO. Svečanu će priredbu snimati i prenositi Hrvatska radiotelevizija. Odlukom Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba Međunarodna smotra folklora proglašena je nacionalnim festivalom, a odvija se pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora.

SJEĆANJE NA PRVE SMOTRE FOLKLORA

Izvor: “Zapevala tičica pisana” – Stipe Bilić; www.msf.hr

Post Pola stoljeća od Dučecovog nastupa na prvoj Smotri folklora je prvi puta viđen na MRACLIN . HR.