CRNO BIJELI SVIJET

Lopta je prije tri tjedna krenula sa centra. Napucali i ispucali su je na mnogim destinacijama i mnogim igralištima. Ovlaštene osobe su stigle na vrijeme , istaknule svoje troškovnike, uređenu crnu opremu i još poneku ‘sitnicu’. Delegat, ta nepotrebna a službena osoba, se još prije početka negdje zagubio. Negdje na šanku. Kažu. S nekom voljom stigoše svi iako, reći će bolji poznavatelji prilika, riječ je o elementu koji sve više izostaje. Volja. Elan, htijenje, motiv, poriv, prilika za dokazivanje, kako got. Javile su se tek brojne fiskulturne ‘varijacije na temu’, one koje govore o tome što je to dobar igrač, što je to kvalitetan a što pošten sudac, postoji li dobar trener i što se pod tim predmnijeva, pa što je dobra a što vrijedna uprava, što su ‘domaći’ a kaj ‘dotepenci’ iliti pridošlice. Pa, za koga se sve to igra, ima li to uopće smisla, zašto je tome baš tako, zašto je to tako skupo, a zašto uvijek sve i pretežito odredi slobodno uvjerenje kada smo svi uvjereni da smo baš mi u pravu i da je baš ona minuta – kada se nije dogodilo što se trebalo dogoditi – sudbonosna i o njoj pričamo dva ili tri dana kasnije. Negdje i manje. Koga briga?

U Grabi se posljednjih godina lopta više ne udara na način kako se udarala početkom dvije tisućitih, pa tako uredno i zaredom desetak godina. Desetak povijesnih godina. Loptu više ne udaraju niti miluju majstori lopte Krpačić, Popović, Jelić, Ambroš, Bibić, Rozić, Rošić, loptu više ne tjeraju ‘sinovi vjetra’ Dandić, Brebrić, Balinčić, Lučić, Čulinović, Balić, Nastevski… U Grabi su na repertoaru druge melodije, one koje se dugo nisu svirale i u kojima tek rijetki poznaju notaciju i prepoznaju instrumente. Danas su druga vremena.

Negdje u osamdesetima, u tim godinama zanosa i nekih novih početaka, izgrađen je objekt na Staroj grabi, uronjen u skromnu arhitekturu i okružen tek posađenim zelenilom i starim hrastovima. I taj je objekt stario, jednako sa svojim štićenicima od kojih mnogi nisu više sa nama. Odavno mu se zagubio sjaj novog i lijepog zdanja. Klub je odavno potrošio svu ušteđevinu. Nitko nema vremena za čekanje pa stižu novi računi i stare obaveze. Netko je u vrijeme dok ja ovo pišem odradio odličan trening, a što je nogomet bez treninga? Samo da ih ne čitamo naopačke.

Negdje u devedesetima su zaboravili da centarfor ima parne žute kartone, a momčad je baš imala ‘ono nešto’. Bili smo spremni za izazove koji nas čekaju u budućnosti, no nakon navedenog zaborava posvađali smo se ‘na pasja kola’. U vrijeme dok je nogomet bio dobar dio naše svakodnevnice. Nikoga nismo pitali za dopuštenje, nikoga nismo pitali za novac, nisu nas previše zanimali komentari niti mišljenja drugih, u potpunosti smo bili samostalni i imali moć odlučivanja o svemu. Takvi smo i danas. Kasnije smo počeli trenirati izostajanje, priča se urušila jer smo tražili konačnu potvrdu naše kakvoće i kvalitete – istinski rezultat.

Negdje u dvije tisućitima Gazda je rekao promjene. Neki smatraju da je to bio grijeh. Kao da bi da je bilo drukčije danas sve bilo onako kako kritičari zamišljaju!? Rukovodeće strukture danas – ispunjene mladim ljudima i osnaženim pojmom ‘opstanak’ kao primarnim ciljem – teško će nasjesti na osvrtanja u prošlost. Zato jer znaju kako je sadašnjost tvrda. U klubu su dugovanja izbrisana sa liste uobičajenih kategorija, u klubu nema velikih plaća za ‘mala umijeća’, u klubu se postojeće stanje infrastrukture tretira ‘svetim ciljem’, u klubu, osim rezultata seniora, gotovo sve ‘štima’.

Negdje oko pola osam ujutro dok sjedimo u našem kafiću i listamo športsku tiskovinu zajedljivo se ‘štrajfamo’ vječitom poštapalicom – ne otvaraj Športske, ispadamo! Izgled poretka ne ide nam ‘od noge. Liga niže, eventualno, pa kaj znači?! Michael Jordan, vjerojatno najbolji čovjek koji je ikada igrao košarku, jednostavno je jednom prilikom izjavio i ovo: „Promašio sam više od devet tisuća šutova u svojoj karijeri. Izgubio sam skoro tristo utakmica, dvadeset i šest puta mi je povjereno da izvedem šut koji bi donio pobjedu, i promašio sam. Doživljavao sam neuspjeh za neuspjehom u svome životu i to je razlog zašto sam uspio“.

Samo da ih ne čitamo naopačke… na kraju prvenstva…

Post SAMO DA IH NE ČITAMO NAOPAČKE je prvi puta viđen na MRACLIN . HR.