Naši djedovi i bake još se uvijek sjećaju dobrih starih običaja. Cijeli Badnjak pripremala se hrana koju su jeli za Božić. Peklo se meso i krvavice, radili su i gibanicu, ali to se jelo tek kad se došlo s polnoćke, jer se za Badnjak postilo. Prije odlaska na polnoćku obavezno se kitilo božićno drvce. Nekad je to bila samo grana od bora koju su ukrašavali orasima i bombonima koji su bili umotani u sjajne šarene papire, koji su nastavili visiti na grani i nakon što su pojeli bombone.

Ispod okićeng bora obitelj se družila uz posnu večeru. Jele su se štrukle, a nakon toga u kuću se unosila slamica, koju je obično nosio najstariji muški član obiltelji. Djeca su u kantici nosili žito i svijeću. Svijetlo se ugasilo i ušli smo u kuhinju. Onaj tko je bio glavni, tada je govorio: Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, žira i mira i zdušnoga veličenja. Tamo gdje je bilo cura tu se još reklo i lijepih dečkov. Na slami se obitelj zajednički molila, a onda su svi otišli na polnoćku.

Post Badnjak u Turopolju je prvi puta viđen na MRACLIN . HR.