Prijateljstva, ona prava traju. Za cijeli život, zauvijek. Sklapaju se rano, u djetinjstvu, školi, i upravo takva, nikada ne umiru. O prijateljima znaš baš sve, što misle, kako dišu. Oni su tu poput anđela, za tebe i ti za njih. Dijele s tobom i tuge i radosti. Ista je to životna staza kojom putuješ kroz život. Na toj stazi dolaze i odlaze neki novi ljudi, no prijateljice, sa početka ove priče, idu dalje. Na toj stazi života, rađaju se prve ljubavi, sklapaju brakovi, dolaze djeca, unuci, a danas već i praunuci. U svemu tome, promijenile su se jedino teme za razgovor, jer djeca su odrasla, unuci žive svoje živote, odgajaju svoju djecu.

Nisu one zaboravile niti smijati se, nisu zaboravile niti razveseliti se, družiti se. Nisu zaboravile niti posjećivati jedna drugu, jer iako je za kretanje potreban i mali oslonac, noge ih još koliko toliko, služe. Volim ih vidjeti zajedno, volim s njima razgovarati, volim slušati te njihove priče, o mladosti, o životu kojeg sam velikim dijelom i sama ispunjavala. Dvije Slavice i jedna Ana. Jedna Slavica još vozi auto, Ana bicikl. Druge Slavice sa ove fotografije, nažalost, više nema, ali živi u srcima i pričama svojih prijateljica. I ona je tu, uvijek sa njima.

Ovih dana, Slavica ima rođendan. Ne, neću vam reći koji po redu, jer nije niti važno. Bitna je još jedna godina pred njom, koja će, sigurna sam, biti ispunjena njihovim zajedničkim i lijepim trenucima. I neka je tako, neka ih još dugo, zajedno, u njihovom malom svijetu u kojem vlada prijateljstvo, poštovanje, u kojem jedino ljubav caruje. Zauvijek.

Post Dvije Slavice i jedna Ana je prvi puta viđen na MRACLIN . HR.