Ove godine NK Mraclin obilježava 85 godina postojanja. Tijekom svih ovih godina povijest je zabilježena u raznim pisanim tragovima i na slikama, no ona je ipak ponajviše zapisana u svima nama koji kroz godine živimo uz naš klub. Neki su već umrli, neki stariji, neki mlađi, neki daleko, a srcem tako blizu… i oni najslađi koji tek otkrivaju što je to strast, strast i ljubav…

Kroz povijest bilo je uspona i padova, a svoj vrhunac živjeli smo prije 15-ak godina. Sve je bilo gotovo idealno, nitko nam nije bio ravan. Uprava na čelu s velikim gospodinom Mladenom Galekovićem radila je ogroman posao, što rezultatski, što infrastrukturalni. U to vrijeme napravljeno je predivno zdanje Nove grabe čiji je teren godinama naš najveći ponos. Na našu žalost, u današnje vrijeme ona je postala gotovo jedini ponos kluba. Ne zato jer nas nogomet ne veseli ili zato što ga ne volimo, nego iz razloga što je teško veseliti se uz poraze, što veselje mijenjaju suze… a znamo koliko svi volimo nogomet, koliko smo se spremni žrtvovati za pobjedu i ponos!!!

Prije godinu dana izboren je opstanak u JŽNL, a u klubu je, nakon dobrih proljetnih rezultata, gotovo zavladala euforija. Mislili smo da se onako teška godina ne može ponoviti, no ponovila se još teža. Kadrovske promjene u momčadi trebale su nam osigurati „mirnu plovidu“, vikendom donositi ponekad radost, ponekad tugu, ali na kraju dobru zabavu. Najveći krivac za loše rezultate nije bila kvaliteta, već neadekvatan pristup obavezama i nedolasci na treninge. Iako smo u proljeće zaredali s nekoliko dobrih rezultata, ubrzo smo posustali. Na kraju smo završili na zadnjoj poziciji, što znači da ćemo nakon mnogo godina igrati 1. ŽNL.

Naša najstarija kategorija – veterani – osvojila je 2. mjesto na prvenstvenoj ljestvici i dobro se zabavljala. Mlađe kategorije nastupale su promjenjivo. Mlađi pioniri bili su najsvjetlija točka, redovito su trenirali, te na kraju osvojili 2. mjesto u prvenstvu. Liga starijih pionira bila je dosta nepredvidljiva, naš klub je imao problema sa sastavljanjem momčadi, a slične stvari su se događale i sa ostalima. Kadeti su lijepo krenuli, trenirali, vidjelo se da kod njih ima perspektivnih igrača, odnosno nekoliko njih koji bi jednog dana mogli igrati seniorski nogomet. No, tijekom vremena njihova zainteresiranost za nogomet bila je sve manja. Posebno moramo pohvaliti dečke koji nisu iz Mraclina, a koji su pokazali najveću želju za treningom. I dok je Mraclincima bilo važnije ići u teretanu ili kod frizera, ti dečki su bili na svakom treningu i utakmici. Zbog svega toga, svaka im čast! Prije nekoliko tjedana s aktivnostima su počeli i oni najmanji, prstići i limači. Već sada možemo reći da se skupio lijepi broj klinaca koji dva puta tjedno treniraju, a uživaju veliku potporu svojih roditelja. Ove jeseni i oni će odigrati svoje prve natjecateljske utakmice. Ovim putem pozivamo djecu svih kategorija da nam se pridruže i uživaju u čarima nogometa.

Današnje pitanje, a s kojim se mučimo već neko vrijeme, glasi „što i kako dalje?“

Najmanji klinci sigurno će i dalje vrijedno trenirati, činiti svoje prve nogometne korake. Stariji pioniri će nastaviti svoj nogometni razvoj, te donositi sreću i veselje svim ljubiteljima kluba, odnosno ostvarivati pobjede. Najviše neizvjesnosti možemo očekivati od juniora. Da se svi skupe, naprave klapu, bili bi dobri, ali problem je u njima. Ako će neke sporedne stvari biti važnije od nogometa, napretka neće biti. Samo zajedničkim zalaganjem i razmišljanjem mogu se ostvariti lijepe i pozitivne stvari. Pozivamo ih da to i naprave, zato jer mogu….

Rezultati seniora ljudima donose najviše sreće, ali i tuge, a često se čuje da su rezultati seniora ogledalo kluba. Nakon ispadanja iz lige mnogi su očekivali da ćemo se predati i raspasti, no situacije nije takva kakvu bi se neki htjeli. Gotovo cijeli igrački kadar ostao je na okupu, dogovorena su nova pojačanja, a pripremama će se priključiti nekoliko juniora. Trener očekuje nekih 25 imena na svom popisu, redovito treniranje, te napad na prvo mjesto ligaške tablice. Ne znamo da li postoji slučaj da je neki klub nakon ispadanja odmah osvojio prvo mjesto u ligi niže, no mi to želimo i to će biti naš sveti cilj ove sezone.

Mnogi to ne žele i mnogi sanjaju da ne uspijemo, ali osvajanje lige zbog toga bi bilo još slađe. Mraclin zaslužuje jaki nogometni klub kojim će njegovi navijači i stanovnici biti ponosni. Za ostvarivanje navedenog cilja potrebno je mnogo truda i muke, a pred nama se nalaze mnogi izazovi i problemi. Najveći problem zasigurno su financije, kojih nema dovoljno. Davanja od Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice nisu dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova, a sponzora je malo. NK nije iskoristio (kao ni naše selo) što se u našoj blizini nalazi smetlište, što smo najjače industrijsko selo u gradu, ni što imamo ljude koji bi mogli pomoći klubu, a i tu ostaje vječito pitanje žele li oni pomoći klubu ili samo skupiti bodove u javnosti.

Teško je objasniti ponašanje čovjeka koji je na izbornoj skupštini kluba pred više od 100 članova kluba prvi obećao pomoć na svim poljima djelovanja kluba, a u proteklih godinu i pol dana za klub nije učinio gotovo ništa. Svaki puta kada zamolimo za pomoć suočimo se s odbijenicom i manjkom lijepih riječi. Kako objasniti djela čovjeka koji je godinama član našeg kluba, a koji na svaku našu zamolbu odgovara protupitanjem ili negativnom konotacijom, a znamo da postoje načini (uz malo dobre volje) da pomogne. Umjesto da se pronalaze načini kako pomoći klubu, traže se izgovori kojim ga se odbija. Mnogo je ovakvih primjera. Postoji mogućnost da se neki pojedinci još više odmaknu od kluba, a današnja uprava „stavi na tapetu“. No, željeli neki shvatiti ili ne, ovdje se radi za dobrobit Mraclina i njegovih ljudi, a ne za osobnu korist – za koju danas neki rade, a radili su i prije….

Danas ljudi plaću i piju od tuge, zamjeraju jedni drugima, što nije dobro. Probat ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se ponovno nedjeljom ujutro nađemo na kavi, da jedva čekamo popodnevne utakmice, da razvijemo naše zastave i veselimo se pobjedama. Na žalost, bez financijske pomoći to neće biti moguće. Bilo je osobnih donacija, kao i donacija naših poduzetnika, vjerujem da će ih biti i dalje, no to nije dovoljno za ozbiljno djelovanje kluba. Ovim putem NK zahvaljuje našem najvećem sponzoru PPS Galeković koji nas prati u svakodnevnom djelovanju, pomaže sve selekcije našega kluba, te podupire njegov rad. Uz to, moramo se zahvaliti ZG pilani i PVC Iličić mont koji su u proteklom razdoblju bili naši najjači sponzori.

Bez obzira na sve, mi ćemo se truditi i dalje… želimo osvojiti 1. mjesto, razvijati naše mlađe kategorije i urediti infrastrukturu. Možda nam netko u tome pomogne, a možda i ne, možda u tome uspijemo, a možda i ne, no dati ćemo sve od sebe. Sve što želimo je vratiti osmjeh na naša lica, a nadamo se da ćemo u tome i uspjeti.

Vidimo se uskoro na zelenom terenu u borbi za naš Mraclin….

Post NK Mraclin – prošlost, sadašnjost i budućnost je prvi puta viđen na MRACLIN . HR.