Javljam se ovog dana u mjesecu. Bio je intenzivan, prepun emocija, prevrata, korekcije u odnosima… Budan sam već neko vrijeme, iako se smjer vjetra okrenuo… uvijek se iznova iznenadim novim spoznajama i slojevima podsvijesti. Posljednje saznanje me šokiralo. Naizgled. Koliko god je ta podsvijest jaka i sakrivena, očito smo odlučili čistiti u ovom životu pa se tako suočavamo sa velikim, bolnim stvarima kojih svijest uopće nije svjesna. Koliko je to moćno i istinito, pokaže nam tijelo i to je najfascinantnije od svega.
Završio sam fazu začepljenja nosa, umornih sinusa i desnog uha nestalo je vrijeme kada se tijelo brani kako zna, na svoj način, očito želi malo odmora, ne želi više čuti ni osjetiti okus niti miris. Nije to loše uopće. Nudiš si priliku izoštriti taj unutarnji osjećaj, a sve je stvar toga. Unutarnjeg osjećaja. Nisam znao zašto, znao sam kako.

Sparina je povijest, ptičice pjevaju sve glasnije, pas i mačka se linjaju, dečki odrastaju, sve su samostalniji… Ona i ja učitelj i učenik jedan drugome… Promjene, promjene, divne promjene kojima se veselimo, a kojih smo se nekada možda i bojali. Volim tajne. Sakupljam ih.

Kad sam stigao nije bilo nikoga. Znam da bih trebao održati duhovit govor, valjda. Čovjek mora odigrati kartama koje je dobio. Ja imam slabe karte. I to me uopće ne brine. Kažu da to tako mora biti; suglasan sam.

Najbolje je napiti se, reče Bek, doći oko pola dva doma, uvući se u krevet i imati želučanih problema. Nije pio s nama jer mi nismo vatrogasci. Treba početi rano učiti. Mrzili smo to.

Što sanjam? Jednostavne stvari. Kućnu adresu, poštanske marke, uvriježena mišljenja. Svi najbolji stihovi odavno su napisani, najbolje knjige dobile svoje korice, sve su strane svijeta okićene imenima… A mi?

Malo zastanemo, život donese novi izazov, novog čovjeka, novi odnos i kada to riješimo, oslobodimo se još jednog tereta. Svi tereti su u nama, a čovjek koji nam je došao samo je znak gdje zapinjemo.
I ja tebe. Znam da mi nije stigla to reći. I opet život ide dalje. Danas odajemo počast našim razlikama. Život je samo sjena koja luta.

Kažu da čovjek dobije svakih deset minuta novu priliku. Pitanje je da li je prepozna? Da li je iskoristi? Idem dalje, pet minuta je prošlo, još pet i eto nove prilike! Ne želim je propustiti. Hvala svima koji navratite…

Post Šaptač konjima je prvi puta viđen na MRACLIN.HR.