Mraclin je u ovu priču ušao već tijekom samoga snimanja filma. Naime, kako je režiser Babaja želio što više autentičnog materijala u svome filmu, među mnogima naturščicima i statistima angažirani su i mraclinski tamburaši, legendarni Cicibani. Naših Cicibana, dakako, više nema među živima, kao ni većine onih koji su stvarali Brezu, ali je Zraka zamolila za sudjelovanje njihove nasljednike, čemu se Dučec sa zadovoljstvom odazvao.

Vrlo ugodna – i pomalo nostalgična večer – protekla je u znaku neobično zanimljive i temperamentne gošće iz Ljubljane Mance Košir, koja je nakon svoje glumačke epizode, u Zagrebu doktorirala filološke znanosti, a kao profesorica novinarstva ostvarila zapaženu javnu i akademsku karijeru u Sloveniji. Svojim sjećanjima i raznorodnim interesima šarmirala je radoznalu publiku.

Tamburaški sastav Dučeca lako se uklopio u ovu veselu večer s nekoliko točaka iz svog rasporeda, a s predstavnicima uprave Dučeca, koji su predvodili predsjednik Vjeko Kovačić i tajnik Matija Kos, dogovoreno je da se izložba o filmu Breza nakon zatvaranja preseli u Mraclin, pa je uz tu ideju upućen i poziv gđi Košir da posjeti mjesto iz kojeg potječu tamburaši koji su je prije pedeset godina ispratili u hrvatske filmske vjekopise.