U prošlom članku lijepo smo prikazali kako loši savjeti mogu biti štetni. Naime, savjet da su masti uzrok srčano krvožilnih bolesti i da ih u prehrani treba izbjegavati, imao je za cijenu milijune oboljelih od debljine i ostalih bolesti vezanih uz debljinu. No, postoje valjda savjeti o prehrani koji su sigurno dobri i kojih se treba pridržavati. Uzimati češće, ali manje obroke. Ovdje se, reklo bi se, svi slažemo. Pa, to se zna. Pa to su rekli i na televiziji. Pa to i doktori vele.

E, odsada ne vjerujte svemu što čujete i vidite na televiziji. Vjerujte radije portalu Mraclin.hr.

Zapravo, od kada vrijedi pravilo da treba jesti češće i manje? Je li napravljena neka medicinska studija o tome? Ako znate neku takvu studiju, koja je rađena na ljudima, kontrolirana, slijepa, slučajna, dvostruka ili kakvi su već kriteriji za studije čiji se rezultati mogu uzimati za ozbiljno, molim da mi javite. Takve studije nema.

Pa odakle onda taj savjet da treba jesti češće i manje? Nije baš jasno, zar ne?

Kada si nešto ne možete objasniti, možda pomogne pravilo: slijedi novac (follow the money). Probajte otkriti kome to financijski paše, pa ćete znati uzrok. Kome bi mogao koristiti savjet: jedite manje, ali češće? Odgovor je jasan: industriji brze hrane. Trebalo je nagovoriti potrošače da u prolazu na brzinu uzmu neki burger, hotdog, čokoladicu, keksiće, grickalice ili već nešto od procesuirane hrane pune šećera. Kako ćete ljude nagovoriti na to? Tako da ih uvjerite da je to zdravo. Pa to je energija koja im je potrebna. I nema masnoća. A ima možda i vitamina. Bez toga vam pada metabolizam, osjećati ćete se bez snage, bezvoljno itd. I opet su milijuni poslušali. Dovoljno je nešto ponavljati puno puta, i mnogi to prihvate kao istinu.

Koja je zemlja izmislila brzu hranu (fast food)? Amerika. Koja zemlja ima najviše debelih? Amerika. Mislite li da je ovo slučajno?

Protuargument bi glasio da treba jesti češće, ali ne procesuiranu hranu, već zdravu. Potrebno je dnevno imati barem pet obroka koji sadrže voće ili povrće. Naravno, uz tri glavna obroka. To je već osam obroka. Ovo su savjeti koje daju zdravstvene ustanove koje bi se trebale brinuti za zdravu prehranu. Ako tome dodamo još kavicu s malo šećera, i to je obrok. Pa keksić dok se gleda televizija. Došli smo do desetak obroka dnevno.

Jesmo li mi genetski stvoreni za desetak obroka dnevno? Jesu li naši praprapradjedovi imali desetak obroka dnevno? Ujutro, čim su se probudili, otvorili su frižider? Sigurno nisu.

Ako smo mi genetski definirani kroz razdoblje od nekoliko stotina tisuća godina, naravno da se nismo mogli u ovako kratkom roku prilagoditi da jedemo ovoliko često, ovoliko puno, toliko ugljikohidrata i toliko šećera, a da se toliko malo krećemo. Za bolesti novoga doba (a to su debljina, dijabetes, visoki tlak, srčana oboljenja, rak…) treba optuživati hranu novoga doba (uglikohidrati i šećeri) i navike novoga doba (česti obroci), a ne hrane staroga doba (masti) i mijenjati stare navike (2-3 obroka dnevno).

Koji bismo onda savjet trebali slušati?

Izgleda da našem tijelu više odgovara da se ima razdoblje hranjenja i razdoblje mirovanja, odnosno posta. Zadnjih godina pojavila se dijeta pod nazivom „Intermittent  fasting“ (IF). Možemo to prevesti kao prekidani post ili kao dnevni post. Dnevno treba imati post barem od 15, 16 sati. To najlakše postižemo tako da preskočimo doručak. Ili možda večeru.

Preskakati obroke? Je li to uopće zdravo?

Naravno, postoje izuzeci. Ovo ne bi trebalo vrijediti za djecu, trudnice, bolesne… Koliko je ova dijeta popularna, lako saznate guglajući na primjer „Intermittent fasting celebrities“. Ili probajte saznati kako su smršavili naš predsjednik Vlade i naša Predsjednica. Vidjet ćete da se tu preskaču obroci. I ne izbjegavaju masnu hranu.

Toliko za ovaj put. Očekujte još razmatranja o Mraclinskoj špek-dijeti.