Iako je nedavno ostao bez svog (i našeg) Josipa pokretač našeg portala vratio se ustaljenom životnom ritmu. Ne mogu reći ‘pos’o, kuća, birtija’, jer on u ovo potonje zalazi rijetko, a zadimljeni prostor gdje brbljamo i pijemo kavicu on mijenja drugim, kvalitetnijim izborom – odlaskom na večernju misu. Uz poslovne obaveze – koje niti su male niti su površne – Mladen stigne svakodnevno uređivati stranice, a najveći gušt svakako mu je unuk Mihael, najviše vremena – to uvijek voli reći – provede s njim, pa tata Nikola ima više cajta za poslovna putovanja (danas je isto u Bruxellesu).

Gotovo svako jutro probija se do Zagreba, poslušan je muž svoje Bernarde, a ispunjen je ponosom i veseli ga što sin Marko nastavlja muzičku tradiciju i pjeva u klapi Vokalisti sv. Josipa pod vodstvom Dražena Kurilovčana. I to dobro. Osim klape pjeva i u zboru Navještenje BDM, kao i snaha Magdalena (pjevala je aktivno 10 godina) koja je trenutno na pauzi zbog malog Mihaela. Potpora im je dakako i baka Marica. Znam da će Urednik pružati otpor i neće pristati na nikakav kompromis, jer zna da mi imamo pitanja, a on još uvijek nema odgovore. Ipak…

1 – Mraclin.hr je uistinu zaživio, a to u Mraclinu ponekad nije lako, tu te znaju ‘osuditi’ i kad jesi kriv i kad nisi. Puno je truda i rada, ponajprije i vremena dok se sve nije ustalilo, dok portal nije postao kvalitetan i postao navika. Misliš li da je naš portal konkurentan velikogoričkim portalima, a ja pouzdano znam da je vrlo čitan u turopoljskoj metropoli. Konkurentan ponajprije zato što ga svi radimo besplatno, dok ove druge pišu ljudi u najmanju ruku na honorarima.

Mladen: ‘Uvijek me je žalostilo jer nisam znao što se događa u selu, a poslovne obaveze posljednjih petnaest godina vežu me uz Zagreb gdje radim. Iako su u zadnje vrijeme aktivnosti naših društava i udruga prilično velike i prije ih je bilo, no za većinu njih nismo znali. Dogodilo mi se nekoliko proslava, godišnjica, rođenja, na žalost i pokopa za koje nisam znao i to me je užasno ljutilo.

Zahvaljujući vama, dobrim ljudima koji ste se priključili toj ideji, ona je zaživjela s mjestom. Mislim da je zato naš portal itekako konkurentan ostalima u goričkom kraju. To su u stvari riječi i tih ljudi koji rade u prijateljskim portalima. Dok ga radimo besplatno on će i funkcionirati. Nikome ne dozvoljavamo čak ni reklamiranje, iako je bilo jako primamljivih ponuda. Jedino za godišnjicu dozvolimo Antunu Kosu Toni i Marijanu Kovačiću da nas počaste kotlovinim i pijačom. Portal nije privatno vlasništvo, već je naš, mraclinski. Svatko tko osjeti potrebu nešto reći, napisati, uvijek su mu vrata otvorena. Jako važan detalj je taj da pozitiva mora prevladavati u većini objava, koliko je to najviše moguće.

Nemamo više klupa ispred kuća na kojima su ljudi sjedili i razgovarali o životu, zato sada imamo naš portal da bar djelomično to nadomjesti. Jedan pametan čovjek odavno je rekao ‘Što nije zapisano, nije se ni dogodilo’.  Zahvaljujući našem portalu i najmanji događaji neće se više zaboravljati. Server na kojem radimo ima mjesta za neograničen broj fotografija i tekstova’.

2- Ima li portal – moguće – namjeru izaći iz strogo okvira Mraclina, popratiti i susjedna mjesta, vidim da nas Okujci čitaju i objavljujemo njihova događanja, čine to i drugi, možda da se portal digne i na nekakvu profesionalniju razinu. Mediji danas – to nam je jasno – čine čuda, nekad pozitivna a nekad i ne, postoji li možda ideja da se krene u tom smjeru?

Mladen: ‘Ukoliko je netko iz susjednih mjesta voljan priključiti se radu našeg portala, naravno da ćemo im izaći u susret. Najvažnije je da držimo kontinuitet i postojanost o događanjima i životu kod nas u mjestu. Šalju nam ponekad iz Okuja, Buševca i Vukovine zamolbe da objavimo kad je kod njih nešto zanimljivo i naravno da to objavimo i uvijek ćemo drage volje objaviti’.

3 – Pratiš i sudjeluješ u radu gotovo svih mjesnih društava. Kakav je tvoj dojam o njima, neki su aktivni i brojni, neki malo ‘štekaju’ ali još uvijek ispunjavaju svoj društveni značaj i potrebu, a ono što je sjajno je činjenica da društva vode mladi ljudi. Očekuješ li da će se i Mjesni odbor kvalitetnije i s većim sredstvima uključiti u rad i društava, ali i pospješiti kvalitetu života u Mraclinu? Jesu li oni to u stanju i u mogućnosti?

Mladen: ‘Mi Mraclinci ništa posebno ne tražimo (a mogli bi) što drugi već nemaju i zato mislim da niti nećemo ništa posebno više, a ni prije od drugih dobiti. Kanalizaciju ćemo dobiti onda kad će, da bi druge prikopčali, morati prekopati preko Mraclina. Tko će taj čas biti na vlasti taj će ispasti najzaslužniji.

Iako su me puno puta vrbovali, nisam nikada bio previše uključen u aktivnosti te vrste, mislim da zbog toga ni nemam previše kompetencije o tome i govoriti’.

4 – Tamburaška scena – a ti si fetivi tamburaš sa znatnim doprinosom razvoju i Nogometnog kluba Mraclin – je kod nas jaka, da se ne hvalimo i ne kažemo najjača u Turopolju, am to svi znaju. Ipak, ja najviše volim za Vidove dane pogledati Modru galicu, sad da kažem i poslušati malo bi pretjeral, jer ostali su sjajni. Žali li Modra galica što nije napravila ozbiljniju karijeru, žališ li ti, te što misliš o mraclinskim tamburašima.

Mladen: ‘U vrijeme kad smo prestali sa svirkom nastupila je ekspanzija tamburaša. U šali su ljudi tada znali reći da svako selo ima bar deset svojih tamburaških sastava. Dotadašnji harmonikaši postajali su primaši. Lijepo ali previše! Svakako su nas naše obaveze i drugi planovi za budućnost odvojili od najljepšeg razdoblja u životu.

Što se tiče ozbiljnije karijere, toliko smo imali sviranja da jednostavno nismo razmišljali o tome, već smo pustili da sve ide svojim tijekom. Danas Mraclin ima puno tamburaša i svi su predobri. Ako je naše djelovanje bar na nekog od njih ostavilo dobar dojam pa je zato odlučio krenuti tim putem, to nas jako veseli.

Moje razdoblje djelovanja u Nogometnom klubu Mraclin trajalo je sedam i pol godina i bilo je vezano najviše uz izgradnju Nove grabe. Dok se je radilo to me je guralo i hranilo voljom. Kako su se radovi smanjivali i moja volja je postojala manja. Ja sam u nogometnom klubu samo jedna kratka priča i tijekom svih godina od postojanja kluba, njime su prodefilirali puno, puno veći i zaslužniji od mene’.

5 – Živimo u zemlji koja je, budimo realni, i mlada i nezrela i ovakva i onakva, često o tome pričamo i možda ponekad mislimo drukčije. Ako se mi ne bavimo njome ona se sasvim izvjesno bavi nama, dakako riječ je o politici. Čuvena ‘Neću politiku u svoju butigu’ u ovoj zemlji ne vrijedi, svi se njome bave, svi ju pretežito preziru, čast izuzecima. Što ti misliš o političarima svih fela i svih razina?  Kad budu izbori jel’ budemo izašli?

Mladen: ‘- Idem na izbore i uvijek glasam za one koji mi ne diraju u vjeru, obitelj i domovinu. Kod nas me najviše žalosti to što se uvijek pozivamo na zapadnu civilizaciju, kulturu i politiku, a ne znamo se poput njih izboriti za svoja prava. I za najmanje stvari oni se dižu i za čas su na ulicama.

Danas je u Bruxellesu bio veliki prosvjed za smanjenje poreza, kod nas nitko niti ne zna za to. Mislim o lokalnim a i državnim interesima. Ne znam, ili nam je to ostalo od komunizma ili su nas mediji u to uvjerili kako ne treba prosvjedovati i kako nam je dobro jer bi moglo biti još i gore.

Veliki problem su i naši političari. Kad dođu na vlast oni misle da ljudi trebaju služiti njima a ne oni ljudima koji su ih birali. Mislim da će proći još puno vremena dok naša lijepa Hrvatska postane onakva kakvom bismo je mi koji je volimo, željeli vidjeti i doživjeti’.

Za kraj Mladen je osjetio potrebu reći nešto i o vjeri.

‘Naša katolička vjera je najljepša vjera na svijetu. Kad bismo se pridržavali barem 10% stvari koje pišu u Bibliji svijet bi bio idealan. Isus nas svakodnevno zove da otvorimo svoja srca i da Njemu dopustimo da uđe u njih. Kao i mnogo drugih ljudi tako i ja na žalost sve do obraćenja to njemu nisam dozvolio. Stvar je jednostavna, kad ne damo da Isus uđe u naš život ulazi onaj drugi.

Često slušam mnoge koje govore – ne idem u crkvu zbog ljudi koje tamo vidim. Ako vjerujemo a ne idemo u crkvu gdje primamo Euharistiju, to nije naša katolička vjera koju nam je Isus ostavio. To je neka naša osobna verzija vjere i teško ćemo tim putem do Boga. Ne dajte da vas ti moguće lošiji ljudi odvoje od Boga. Ne dajte da vas Jude udalje od Isusa. Baš radi toga moramo ići u crkvu i moliti i za njih. Posebno me boli psovka i ogovaranje kod nas Hrvata. Ljudi nisu svjesni da na taj način zloga direktno prizivaju u svoj život, u svoje obitelji, na svoj posao a odbacuju Boga.

Ne mogu više zamisliti život bez Majke Božje Marije, sv. Josipa, molitve, crkve i Boga. Molim ga da me vodi i svako dobro samo Njemu pripisujem. Svaki križ koji imam ili će doći jer prije nisam ispravno živio, prihvaćam iz ljubavi prema Isusu i samo Ga molim svaki dan, da se nikad više ne odvoji od mene i da uvijek ali baš uvijek sve bude samo po Njegovoj volji. Naš Isus, naš Bog i naša katolička vjera velika je ljubav!

Dodao bih na kraju: ‘Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!’ Sv. Augustin’.