Početkom mjeseca oprostili smo se sa Zlatkom Cvetnićem, mirnim i skromnim čovjekom iz Mraclina. U prigodi posljednjeg ispraćaja na vukovinskom je groblju časna sestra Božica Alojzija Britvec pročitala pismo koji je pod gornjim naslovom svome bratu, ali  – kako naglašava u svom oproštaju – i bratu čitavog Karmela, poslala priorica karmelskoga samostana sr. Ilijana Terezija Cvetnić. Zahvaljujemo obitelji što nam je omogućila da ove redke proslijedimo i do onih koji nisu bili na ispraćaju, jer se duhovna poruka sr. Ilijane doista tiče svakoga od nas.

“Ni sanjala nisam da ćemo se danas, na spomendan Kraljice svete krunice, na ovakav način pozdraviti, oprostiti i susresti. No, Gospodin je odredio drugačije. Iznenada je pokucao na vrata Tvoga srca i odveo te, živo vjerujemo, u nebeska prostranstva, u svoje Srce, kako bi Tvoje nastavilo kucati u Njegovom Božanskom Srcu.

Kad si me toga jutra, u ponedjeljak, 5. listopada, nazvao na telefon, nisam ni slutila da je to naš zadnji razgovor ovdje na zemlji. Bio si u trgovini i čekao si svoju unuku da završi nastavu, kako bi je odveo autom kući. Započeo si razgovor sa mnom o današnjoj svetici, sv. Faustini Kowalskoj.  Oduševilo  te je Božansko Milosrđe koje joj se objavilo  i čiju si krunicu svaki dan molio u 15.15 h sa slušateljima Radio Marije. Vjerovao si u zagovornu moć Božanskog Milosrđa koje se spušta na naše grijehe i na našu bijedu i koje nas spašava. Pitao si me o mojoj molitvi Božanskom Milosrđu, kao i o Evanđelju o milosrdnom Samarijancu koje je bilo toga dana. Ostala sam zadivljena kako si duboko zašao u duhovni život, kako te Riječ Božja suobličuje sebi. Pomislih, blago meni kad imam takvoga brata! Čini mi se da me u mnogome nadmašuje, i to me istinski raduje!

Govoreći o milosrdnom Samarijancu, rekao si mi kako je važno pomoći čovjeku u nevolji. Ne smijemo ga zaobići, već biti konkretni u njegovoj potrebi, pa makar ne pripadali posvećenim osobama. To je bio tvoj životni put. Pomoći svojoj obitelji, svojim susjedima i prijateljima u bilo kojoj potrebi, a osobito u životu vjere i Evanđelja. Tu si bio domišljat i konkretan. Bog Ti je bio na prvome mjestu. Poštivao si Dan Gospodnji, nije bilo nedjelje ni blagdana, a da nisi sudjelovao na svetoj misi, vodio sakramentalni život, čitao duhovnu štampu i dnevno molio na valovima Radio Marije, čak i po tri otajstva sv. krunice, uz sve obiteljske poslove i druge obveze koje si imao.

Zanimljivo je što mi rekoše ovih dana Tvoja djeca i unuci, nećaci i nećakinje, da si vodio takozvani dnevnik, koji oni prozvaše „Knjiga života“ koju si pisao od 17. veljače 1972. do prekjučer, zadnjeg dana Tvoga života na zemlji, 5. listopada 2020., kada si ga na svoj način zaključio i povjerio njegov nastavak svome unuku Gabrielu. U svoj dnevnik upisivao si sve važne događaje u obitelji, u Mraclinu, a donekle i u župi. Danas Ti zahvaljujemo od srca na tom pismenom djelu, na Tvojoj velikodušnosti i na Tvojem sebedarju, po kojemu si često sebe zaboravljao, a druge pomagao. Gospodin Ti to neće zaboraviti, a ni mi, koji
smo te poznavali. Puno si nam značio jer si bio čovjek velikoga srca, plemenite duše i razboritog uma. Uvijek si bio marljiv kao pčela i dobar kao kruh.
Dokazuju to i tvoji unuci, svaki na svoj način. Lucija, tvoja najstarija unuka, srednjoškolka, uvijek je bila sretna kada si dolazio na njezine rođendane i imendane jer je voljela biti s Tobom. Gabriel se radovao kad si ga znao pohvaliti zbog odličnih ocjena i na svoj način nagraditi, a Mihaela je uvijek bila zahvalna što ima djeda tako plemenitog koji ju je gotovo svaki dan vozio u dvije škole koje je paralelno pohađala. Karla je rekla da si Ti njezin jedini djed na svijetu, kojega obožava. Damjan, Tvoj unuk, koji je puno naučio od Tebe, rekao je, kad Tebe Bog pozove k sebi, kad Ti odeš u Nebo, a to će biti za puno, puno godina, da će Ti on kupiti tako veliki lampion kao što je cijela Hrvatska. A Marta, najmlađa Tvoja unuka, kad su joj rekli da si otišao k Isusu, kazala je da si otišao u Nebo svojoj mami i tati i da se s njima igraš.
 
Tvoja djeca, Dubravko, Ana i Marija također govore o Tvom velikome srcu i plemenitoj duši koju si ugrađivao u njihove živote, u njihovu vjeru i u njihovo školovanje. Tu je i Tvoja vjerna supruga Zorica koja je s Tobom dijelila radosti i križeve života, kojoj si ostao vjeran kroz 44 godine Vašega braka, do zadnjega daha Tvoga života. Tvoju dobrotu i marljivost pamte i Tvoje kolege u poduzećima: u OKI-ju gdje si radio punih 36 godina, kao i na ciglani gdje si takoder dosta radio. Kada si otišao u mirovinu, nastavio si raditi na svom gospodarstvu, na svom vrtu i polju, a posebno si se bavio unucima, i pomogao im u njihovom odrastanju…

Volio si život i nakon teškog infarkta kojega si doživio 1997. godine, svaki dan ujutro kad si ustao, tako si mi pričao, zahvalio si dragome Bogu što ti je darovao još jedan novi dan života i što u tom danu možeš još nešto dobra učiniti. Bio si sretan da dragi Bog računa s Tobom. Oslanjao si se na Božju Providnost u svim situacijama svoga života, kao i na moćni zagovor i pomoć sv. Josipa koji Te nije nikada iznevjerio.

Sjećam se, kada sam ulazila u Karmel, a ima tome već dosta godina, bio si dječak, jedini koji si ostao s roditeljima u rodnoj kući. Usprkos tome, podržavao si me u mojoj odluci da krenem za Gospodinom, a roditeljima si obećao svu pomoć i podršku u njihovom životu. Obećano si izvršio i rado dolazio u naš Karmel, bilo na slavlja, bilo na blagdane, bilo u posjetu, bilo noseći zimnicu sa župljanima. Nikada ti nije bilo teško učiniti nam koju god uslugu i pomoći nam prema tvojim mogućnostima. Za to smo Ti od srca zahvalni. Svi smo te doživljavali kao svoga rođenoga brata i prijatelja. Hvala Ti!

„Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Matej 25,21), Isusove su riječi koje su ti bile upućene na sv. Faustinu kada te je Gospodin pozvao u svoje Vječne odaje. Na spomendan Kraljice sv. Krunice opraštamo se od Tebe i Tvoje tijelo povjeravamo hrvatskoj zemlji i stavljamo Te pod okrilje lsusove i naše Majke Marije. Zahvaljujemo dragom Bogu na daru Tvoga života, jer po Tvom životu i mi smo obdareni Bogom kao i Tvoja obitelj, prijatelji, rodbina i svi ovdje prisutni koji su Te došli ispratiti na vječni počinak, jer: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto?’“ ( lv 14, 2).

Ima velikih Ijudi koji su obilježili povijest i narode, a ima i skromnih ljudi koji su obilježili svoje bližnje svojom jednostavnošću, vedrinom i Ijubavlju. Takav si bio Ti. Nisi nikada imao zemaljskog blaga. Sve si zaradio svojim rukama. Tvoje najveće blago bila su Tvoja djeca, supruga i unuci. Hvala Ti, što si bio s nama i prošao svoju dionicu života, izvršio Božje planove šireći dobro, te nastavio živjeti život u kući Očevoj gdje čekaš sve nas, gledajući Svevišnjega licem u lice, da zajedno o uskrsnuću živimo proslavljenim životom. Ti si tamo, ali ostaješ u našim srcima, u našim životima. Uvijek ćemo te nositi u svojim mislima i u svojim molitvama. Neka Ti je laka hrvatska zemlja. Do ponovnog susreta u kući Očevoj, tvoji najmiliji i Tvoje sestre iz Stepinčeva Karmela, osobito Tvoja sestra s. Ilijana Terezija. Hvala Ti…

Karmel u Brezovici, 7. listopada 2020.”