Prije nekoliko dana na vukovinskom su se počivalištu obitelj i najbliži oprostili od Kreše Hubaka. U ime dugogodišnjih suradnika od pokojnoga Kreše oprostio se i stranački kolega g. Zdenko Sovina, čiji govor donosimo u nastavku.

“Dragi Krešo, 

okupljeni danas ovdje opraštamo se s tobom ispraćajući te na vječni počinak, predajući tvoju dušu dragom nam Bogu čijom si voljom završio svoj ovozemaljski život i otišao u njegovo nebesko kraljevstvo. Ljudski život ne mjeri se godinama, on se mjeri dobrim djelima, mjeri se dobrotom, mjeri se ljubavlju koju si podario drugima, mjeri se srećom koju su poklonio bližnjima. Svi smo samo prolaznici na ovome svijetu, svi moramo otići i svi ćemo otići. Pitanje je samo što ćemo ostaviti iza sebe. To što ostavljamo ne mjeri se kvadratnim metrima, ne mjeri se u kunama ili eurima, mjeri se onim što nam se ponekad čini tako nevažno, mjeri se time koliko je tko u životu bio čovjek. Ti si, dragi naš Krešo, bio upravo to, bio si čovjek, vođen idejom svoje vjere u kojoj si rođen i koju si živio.  

Naš život mjeri se i time kakav smo trag iza sebe ostavili na ovoj zemlji. Netko ostavi trag kao otisak bose noge u pijesku na plaži kojeg prvi val izbriše i on nestane, kao da nikada nije ni postojao. Netko iza sebe ostavi trag kao otisak cipele u blatu, i taj trag vrlo brzo nestaje prvom kišom. Rijetki su, na žalost, oni koji za sobom ostavljaju trag  utisnut u kamenu, trag koji traje i koji ništa ne može tako lako i tako brzo izbrisati. Ti si Krešo ostavio takav trag, trag u kamenu. Svojim životom, svojim riječima ali najviše svojim djelima svakodnevno si svjedočio moralnost, poštenje, domoljublje i ljubav. Kao mlad čovjek koji je tek zasnovao svoju obitelj, na samom početku agresije na našu Hrvatsku, ne dvoumeći ni trenutka krenuo su dragovoljno, bez mobilizacijskog poziva, u obranu svog doma, svog Mraclina, svoje Velike Gorice, svoje Hrvatske. 

Kroz našu Hrvatsku demokratsku zajednicu vrlo si se aktivno uključio u politički život našeg grada, u borbu za ljepšu, bogatiju, sretniju, pošteniju Veliku Goricu i našu Hrvatsku. U svim tim borbama, od prvoga dana osnivanja naše stranke kada smo za neke bili „stranka opasnih namjera“ a za veliku većinu hrvatskog naroda stranka  koja je ostvarila naše višestoljetne snove, nikada te nije napuštao optimizam i vjera da može i mora biti bolje, kvalitetnije, poštenije. Tvoj je doprinos u svim segmentima stranačkog života, u svim tvojim političkim funkcijama i dužnostima, bio iznimno velik i kao takav ćeš biti zapamćen – beskompromisan jer često si znao govoriti – milosti vas ne tražim niti bih vam je dao. Takav si bio i kao član Gradskog odbora HDZ-a, tajnik stranke, takav si bio i kao zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, kao gradski vijećnik i predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a. Dragi Krešo, bilo je pravo bogatstvo poznavati te, dijeliti s tobom zajedničke trenutke. Počivao u miru Božjem.

Ožalošćenoj obitelji, u ime Gradske organizacije HDZ-a Velika Gorica, upućujem najiskrenije izraze sućuti. Neka vašu neizmjernu tugu nadvlada ponos na vašeg sina, supruga, oca, djeda, na vašeg Krešu. Zbogom Krešo.”