RIJEKA Trener Zameta Mateo Hrvatin ostao je bez drugoga predsjednika kluba u nešto više od sedam mjeseci. Nakon Vedrana Devčića, ostavku je, poslavši cirkularno pismo, podnio Milan Ivaniš. Hrvatin je preuzeo momčad dan prije početka prvenstva, za Riječane okončanog ispadanjem iz Paket24 Premijer lige. I dok su Zamećanke ukazom ostale prvoligašice, za rukometaše nije bilo spasa.

– Nažalost, u zadnje vrijeme nikako da stanemo na zdrave noge. Ova je sezona bila stvarno turbuletna, na kraju je odstupio predsjednik Milan Ivaniš, kojem zahvaljujem na uloženom trudu – kaže Mateo Hrvatin. – Od početka sezone sve je krivo krenulo, ali onda smo se s novom upravom u prosincu prošle godine dogovorili da krenemo u novom smjeru. Pomladili smo momčad s obzirom na financijsku situaciju. Plan je bio šansa mladima, kojih imamo. Pokazalo se da su dečki napredovali u drugome dijelu sezone. Njima treba pridodati naša dva iskusnija igrača i pregovori su krenuli tim smjerom. Nažalost, predsjednik je odstupio i sada – čekamo.

Selekcija

Kada bi se na okupu našli svi oni riječki rukometaši koji su osvajali olimpijska i ostala odličja s velikih natjecanja, te njima pridodali privrednici koji vole rukomet, Zamet bi mogao krenuti prema vrhu hrvatskog rukometa. Nije grijeh ispasti, već je tragedija imati olupinu od kluba s pogledom u prekrasnu dvoranu, otvorenu 2009. godine.

– Mnogi su prošli kroz Zamet i potrošili se. Nadam se da će se uz pomoć Riječkog sportskog saveza i Grada Rijeke posložiti jedna dobra priča. Mi smo stvarno uspjeli napraviti selekciju s mladim igračima, uz nekakvu nadopunu, za taj sportski dio nema straha. Samo se treba organizacijski i financijski posložiti. Nažalost, klub ima repove i zato će biti malo teže. Nadam se i apelirao bih na one koji mogu pomoći da pomognu da se poslože stvari. Zamet je zaslužio krenuti zdravim putem kako bi postao stabilan.

Želja je dogodine vratiti Zamet u Premijer ligu. Prošla sezona bila je pravi »horor« za Hrvatina i njegovu momčad. Krenuli sa sa 16 poraza, a na prvi uspjeh čekali su do 25. veljače i pobjede nad Trogirom (28:27).

– Nismo željeli stvarati nove dugove angažmanom novih igrača. No, počeli smo stvarati ekipu s kojom bismo napravili sve za brzi povratak. Nije tragedija ispasti ako se zdravo krene. Neki put je bolja dugoročna vizija nego nešto kratkoročno.

Manja baza

Gase se i riječki rukometni klubovi, baza za Zamet je sve manja.

– Djece općenito ima manje nego prije. Drugo, ima drugih podražaja koji ih odvlače od sporta. Još ih roditelji donekle guraju u sport, ali problem nastaje kada igrač dođe pred prag seniorskog rukometa i ne vidi nekakav put u sport s obzirom na uvjete. Moraš voljeti sport da bi gurao i dalje u tom smjeru. Kada treba odlučiti između fakulteta, posla ili sporta, dečki se odlučuju za ono što je sigurnije.

Sveukupna situacija nije dobra i to se osjeti i na vrhu, kod reprezentacije, kao i kod ostalih loptačkih sportova s izuzetkom nogometa, koji je posebna kategorija. Opet, ima nade. Imamo ekipu za iduću sezonu. Posložili smo priču, uz dva dolaska, a jedan od njih je Matija Golik. On bi se vratio nakon igranja u Sloveniji i Njemačkoj. Vratili smo Černeku i Vučka, taj miks iskusnih i mladih, uz jedan ozbiljniji rad, značio bi priliku za ekpresan povratak u Premijer ligu.

Želio bih da u ovoj novonastaloj situaciji uspijemo zadržati ono što smo do sada posložili. Sada smo opet u nekoj čekaonici. Lipanj je, mi treniramo. Pohvalio bih dečke za strpljenje i razumijevanje. Nadam se da će se sve što prije riješiti kako bismo mirno i normalno krenuli u pripreme za novu sezonu.

Ispred rukometne Rijeke sada su Sesvete, Gorica, Trogir, Varaždin, Karlovac, Bjelovar, Kutina, Našice, Poreč, Dubrava, Metković, Rude (Samobor), Kaštel Sućurac, Vinkovci i Križevci…

– Kao i u životu, u sportu te neke teške stvari samo ojačaju. Ovo gdje smo sada nije od jučer. To samo govori kako se radilo. Vrijeme uvijek pokaže. Svima nama ovo je jedno upozorenje i opomena. Ako sada ne izvučemo neku pouku, ne znam kako ćemo dalje. Ne bih volio da klub otiđe u nekom drugom smjeru. Zamet je na prekretnici, ali uz dobru organizaciju i nešto novca…

Ipak smo klub s imenom i tradicijom. Žao mi je, tu sam više od 20 godina. Bio sam tu kada smo bili na vrhu, kao što sam i sada kada smo na dnu. Boli me srce i nadam se da je ovo točka s koje bismo trebali krenuti prema gore. Za teren se ne bojim, sada se treba posložiti organizacijski i krenuti dalje.

Objava Trener Zamećana drugi je put u sedam mjeseci ostao bez predsjednika: “Dotaknuli smo dno, ali sada možemo samo prema gore” pojavila se prvi puta na Novi list.