RIJEKA Nije Rijeka preko Učke uspjela pobijediti, a u remiju s dva različita poluvremena igrač utakmice zasigurno je u redovima Bijelih bio napadač Franjo Ivanović. Nije zabio, ali radio je konstantan presing na zadnju liniju Zeleno-žutih, prezentirao puno htijenja i energije, stvorio si nekoliko dobrih prigoda, no na vratima je bio pomalo čudesni Lovro Majkić, najbolji u redovima Puljana. Nije bilo niti sreće…

Franjo je prvog u mjesecu napunio tek 20 godina i sve se više profilira u pravog napadača. Sa suigračima stvorio je prepoznatljivu, napadačku Rijeku, toliko da je ofenzivni, mladenački potencijal Bijelih postao zaštitni znak nove Rijeke. Zanimljiv i struci. Pa i one najbolje, A hrvatske vrste.

– Imali smo dosta prigoda i trebali smo ranije zaključiti utakmicu u Puli. Nismo bili toliko koncentrirani u završnici, a i Majkić je »čupao« te lopte iz gola. Neke sam već vidio u mreži – kaže Ivanović. – Nismo uspjeli staviti tu točku na »i«. Drugo poluvrijeme nije bilo dobro, iako smo davali sve od sebe. Zahvalni smo navijačima što su došli u tako velikom broju. Lijepo je to bilo za vidjeti, dalo nam je dodatnu snagu i motivaciju.

»Šteta« na Drosini pomalo neočekivano pretvorila se u još jedan bod plusa ispred Splićana.

– Ljepše bi bilo da smo pobjegli više Hajduku, ali na kraju možemo biti zadovoljni što su ostali kiksali. Ispalo je dobro za nas i treba se samo okrenuti Gorici. Moramo puno bolje odraditi tu utakmicu i uzeti tri boda.

Rijeka je prva, plovi stabilno promjenljivim vodostajem HNL-a u kojem ima dosta »nagaznih mina«. Zasad najljepši i onaj lošiji trenutak momčadi iz kuta Ivanovića?

– Najljepši je svakako pobjeda nad Hajdukom koja nas je vinula na prvo mjesto. Atmosfera je bila jako dobra, ali tu bih izdvojio i utakmicu protiv Lillea. Najlošiji trenutak je po meni bio taj poraz na Poljudu. Nismo imali šanse i nismo izgledali dobro.

Rijeka je najbolja domaćinska momčad, na Rujevici i do 30 posto jača nego u gostima.

– Istina, vidi se da ne igramo toliko dobro u gostima kao na Rujevici. To moramo promijeniti, biti jednako rastrčani i opasni i kad igramo na strani. Ne samo da na neku snagu i sreću osvajamo bodove, već da imamo konstantu.

Još je sedam utakmica do kraja jesenskog dijela prvenstva. Rijeka je istaknula kandidaturu za visoke ciljeve, mnogi je već sada smatraju jednim od glavnih pretendenata i za sam naslov.

– Od početka sezone sam govorio kako je meni cilj da postanemo prvaci. Naravno da je neki cilj prije svega izboriti Europu. No, zašto se onda igra nogomet, ako ne za najviše dosege. Sebi uvijek postavljam najviše ciljeve. Mislim da dobro radimo, nemamo nikakav pritisak i na dobrom smo putu.

Olić i Mandžo

Glavne konkurente trese groznica loših jesenskih rezultata. S druge strane bude se Osijek i Gorica.

– Smatram da ne treba previše gledati na druge momčadi. Tako smo razmišljali dosad. Sama liga? Pratio sam u Njemačkoj dosta HNL i znao sam što me čeka. Sviđa mi se jako liga, to je nekako ono što sam i očekivao, jedino je velika razlika u infrastrukturi. Mi u Rijeci imamo sve što nam treba.

Franju posebno krasi eksplozivnost, žustrina, igrač je za kojeg nema izgubljene lopte.

– Zadovoljan sam formom. Zadnje utakmice sam odigrao dobro, nisam zabio gol, ali sam dosta radio za momčad. Moja filozofija je da uvijek dajem sve od sebe i pomažem suigračima. Dosta vremena provodim u teretani, trčim i ne odustajem i kad osjetim umor. Onda samo nastavim…

O napadačkom potencijalu Bijelih puno je već toga napisano. Jednostavno, Ivanović i kvartet iza njega.

– Dobra smo i mlada momčad. Meni je puno lakše igrati uz takve igrače. Oko mene je kvaliteta. Nisam osobno nikog poznavao kad sam došao, Pašalića sam tek ovdje upoznao. Obojica smo iz Vinkovaca, a u Njemačkoj sam čuo za njega. Tu u Rijeci je čak kod mene živio dva, tri tjedna dok se nije snašao. Od prvog dana sam s njim jako dobar. Pjaca i Yansane? Velika kvaliteta, pogotovo Marko. Velika je igračina i ima rijetko viđenu kvalitetu. Momo je isto jako dobar i to je ono što nam treba za ojačavanje konkurencije.

Po stilu igre Franjo je sličan Oliću, pa i Mandžukiću. I često dosadan za protivničke braniče.

– Već mi je dosta ljudi govorilo da sam njima sličan tip igrača. Meni je to veliki kompliment. Drago mi je kad ljudi vide da se trudim i dajem sve od sebe.

Ivica Olić, na neki način Franjih uzor, nedavno je s ostatkom struke A i mlade U-21 reprezentacije pratio derbi u Puli. Naravno, najviše su ih zanimali riječki napadači. Neki od igrača, među njima i Ivanović, mogu vjerojatno uskoro očekivati i pozive izbornika Zlatka Dalića.

– Vidim i čitam što se sve piše, ali ne zamaram se puno pričama oko reprezentacije. Što bude, bit će, na meni je da se dokazujem, a na drugim ljudima je odluka. Naravno, san mi je poziv u najbolju hrvatsku reprezentaciju i to od malih nogu. Reprezentacija je za mene uvijek bila posebna i moj dječački san je osvajanja nekog naslova s Hrvatskom.

Kramarić i Pašalić

Hrvatska reprezentacija upala je u krizu kvalifikacija za EURO. No, svi kao da su navikli na težak put Vatrenih prema završnim natjecanjima.

– Navikli smo od Vatrenih puno i sve najbolje. Dogode se i lošija izdanja, a onda dođu kritike. Dosta se o tome piše i priča, to je nekako posljednjih dana postala glavna tema. Vjerujem da ćemo izboriti EURO. Naša reprezentacija je čudesna poljednjih godina. Ima stvarno veliku koncentraciju kvalitete i ne može se samo uz sreću to ponavljati iz natjecanja u najtecanje.

Igrač po ukusu Ivanovića iz hrvatske reprezentacije osim Luke Modrića?

– Jako mi se sviđa igra Andreja Kramarića. Ako ima dobar dan, nezaustavljiv je. Puca lijevom i desnom, ima dobar lažnjak. Dosta ga pratim jer igra na sličnoj poziciji kao ja. Čuo sam i da je u kratkom vremenu u Rijeci napravio čuda.

Ivanović je, kao i Marco Pašalić, u HNL stigao iz njemačkog nogometa. I nije požalio…

– Igrao sam u drugoj momčadi Augsburga koja igra regionalnu četvrtu ligu. Ali igrao sam i sa seniorima i starijim igračima i to mi je sve dosta pomoglo. Dobio sam u tim utakmicama puno na duel igri i jačanju agresivnosti. Tamo sam došao s 12 godina, prije toga sam igrao u Austriji. Živio sam blizu Innsbrucka. Po dolasku u Hrvatsku odmah sam si postavio sam visoke ciljeve. Ali nisam došao tu jer nisam imao izbora. Na kraju je to za mene bila najbolja opcija. Igram stalno i zabijam golove, a to je za mladog igrača najvažnije. Jako sam zadovoljan po tom pitanju. Imam povjerenje svih i to mi je velika motivacija.

Ivanovićeva prilagodba na Kvarner i svakodnevni rad i život protiče bez problema.

– Jako dobro mi je u Rijeci. Sviđa mi se ovdje. Uklopio sam se, mada još nisam potpuno upoznao grad. Od kada ne igramo Europu, stigao sam malo otići i izvan Rijeke. Bio sam na Krku i prema Istri. Sviđa mi se sve, ima jako lijepih mjesta. Klima? Primjetio sam da pada dosta kiše, ali što je, tu je. Nadam se samo da neće biti prehladno preko zime – zaključuje Ivanović.

Objava Franjo Ivanović svojim je izvedbama skrenuo pozornost i izbornika Dalića: “Želim s Rijekom postati prvak, a san je zaigrati za Vatrene” pojavila se prvi puta na Novi list.