Prijava

Vaša prijava

O tituli jesenskog prvaka mogle bi odlučiti dvije utakmice, Opus Arena i Maksimir u fokusu

[]

RIJEKA Reprezentativnu stanku, u kojoj je u fokusu operacija Vatrenih »EURO 2024.«, zamijenit će vrlo brzo odlučujuća runda borbe za jesenskog prvaka SuperSport HNL-a. Četiri su kola do kraja jeseni, ukupno 23 dana velikih obračuna pri čemu su se ipak kao glavni kandidati isprofilirali Hajduk, Rijeka i Dinamo, uz Goricu kao iznova hit i nedorečeni Osijek, dvojac koji generalno zasad ipak zaostaje za najbolja tri hrvatska kluba.

U cijeloj priči za proljetni »pole position« važno je ipak naglasiti kako Hajduk ima utakmicu više, a Dinamo susret manje od glavne konkurencije. Već na prvi pogled strše tri gostujuća ogleda Hajduka i tri domaća Dinama, Rijeka je tu u sredini s ravnopravnom raspodjelom, prva dva kola igra van Rujevice, potom dva pred svojom publikom.

Bili, Bijeli i Modri su dosad prezentirali podosta oscilacija i »toplo-hladnih« igara i sigurno neće lako osvajati bodove i protiv na papiru slabijih sastava. Ipak, bude li se sve razvijalo u manje-više očekivanom smjeru, u središtu su ipak dva derbija koja bi mogla biti svojevrsna prijelomnica.

Riječani, koji za poraz ne znaju već devet kola u nizu, ali su u zadnje četiri utakmice triput remizirali i dobili Goricu, na putu od postaje do postaje čeka posebno izazovno slavonsko gostovanje kod Osijeka 2. prosinca. Dinamo koji pak igra na dva kolosijeka, u posljednjem kolu, najvećem hrvatskom derbiju, 17. prosinca ugošćuje Hajduk. I time će biti spuštena zavjesa na ovogodišnje ligaško natjecanje u elitnom hrvatskom razredu koje pršti od izjednačenosti, a vidno pada kvalitetom.

HAJDUK 33/15

PLUS

Splićani su u posljednje vrijeme uhvatili pobjednički val, dolaskom Mislava Karoglana pobijedili su u sve četiri utakmice od kojih dvije na gostovanjima (Slaven Belupo, Osijek). No, bila je tu i pobjeda kojojoj je poljudska publika zviždala (Rudeš, 1:0), ali i ona koja je nagrađena zasluženim pljeskom (Varaždin, 3:1). Zanimljivo dva zahtjevna gostovanja riješio je svojim golovima Livaja koji je na putu povratka u formu, a za Splićane je svakako posebno važan povratak Pukštaša u srce vezne linije.

Karoglan je u nekim utakmicama promijenio ulogu Krovinovića kao ofenzivnijeg veznjaka, dok su tandem zadnjih veznih činili Žaper i Pukštaš što se pokazalo boljim rješenjem od igre koja nije imala Lekin rukopis. Osim toga novo-stari trener je najbolje izdanje svoje momčadi imao u rasporedu 4-3-3 protiv Varaždina.

Važan impuls Bilima za kraj su forma (12 bodova u 5 utakmica) i bitno popravljeno ozračje. Obrana im je i dalje najbolja u ligi sa samo 9 primljenih golova.

S i bez pritiska

MINUS

Hajduk još uvijek ne izgleda po igri kao momčad koja je lider. Dosta stvari ne štima, prije svega na planu kombinatorike i automatizama u igri, a sa svakim prvim lošijim rezultatom narušava se i ozračje. Očito, pritisak u Hajduku je najveći…

Splićani imaju najteži raspored do kraja godine i čak tri gostovanja. Niti jedno neće biti izbliza lako, a na Poljud stiže i sve bolja Gorica koja je dosad »uzimala mjeru« baš Bilima, Dinamu i Osijeku.

Posljednje kolo vodi Hajduk u Maksimir što nikako nije plus, bez obzira na startnu pobjedu u Dinamovom dvorištu u nadoknadi (1:2). Modri su tada bili bolji, a Bili spretniji. Na Poljudu je pak Hajduk bio bolji i zasluženo slavio (1:0). I postao momčad koja je dvaput ove sezone matirala prvaka. Taj, na prvu, manji minus, budu li pravi Splićani mogu pretvoriti i u nešto više i pozitivnije. No, Dinamu je svaka utakmica kvalifikacijska.

RIJEKA 28/14

PLUS

Rijeka je definitivno momčad koja ove sezone zaslužuje najviše pluseva. Domaća utakmica s Lilleom bila je prvi putokaz i saznanje da se riječka mladost, pojačana s nekolicinom iskusnika (Dilaver, Mitrović, Pjaca, Selahi), može ravnopravno uključiti u borbu za najviše pozicije.

Iako se prezentira kao izrazito domaćinska momčad koja je u toj rubrici najbolja s 20 osvojenih bodova u 8 utakmica, Rijeka je i sastav koji ne gubi. Dva poraza stigla su još na početku prvenstva i to protiv Hajduka i Dinama u kojima momčad nije bila na očekivanoj visini.

Forte Rijeke su ozračje i nepostojanje pritiska. Rujevica je uglavnom rasprodana, a uprava, koliko god želi napad na prvo mjesto, to ne stavlja kao imperativ pred momčad Željka Sopića. Velik plus je i riječki nogomet lijep za oko, ne samo igra na rezultat. Pašalić i društvo su momčad koja u prosjeku ima najviše udaraca na gol po utakmici (17.9), a u isto vrijeme najbolji su i u rubrici prosječno oduzetih lopti (14.6).

Krila (Pašalić, Pjaca) i vezni trokut (Selahi, Fruk, Janković) izrazito su kombinatorno naklonjeni i igrači »mekog« poteza, a u isto vrijeme konstantno opasni za gol. Sopićev sustav 4-1-4-1 pokazao je generalno ipak više prednosti nego mana. Ali uglavnom na Rujevici.

Greške i realizacija

MINUS

Riječki minusi su najmanji od konkurencije, ali ipak postoje. Struka i igrači svjesni su boljki, stoga će stanka itekako dobro doći za popravljanje mana u igri. To je prije svega bolja realizacija i često kardinalne greške koje lome utakmicu kao što je to bio slučaj protiv Istre 1961 i Lokomotive koje su završile bez pobjednika (1:1). Dvije loše povratne lopte skupo su stajale Riječane…

Rijeka najviše puca prema golu i ima najviše kornera i pogođenih okvira vrata, ali i najviše promašuje. Uz Varaždin, Rijeka je dosad promašila 14 velikih prilika. Da je ušla samo četvrtina, vjerojatno bi sve bilo drugačija priča.

Problem bolje realizacije uzročno je posljedičan i s odvođenjem utakmica u mirnije vode i zaključivanja pobjeda što se vidjelo na gostovanjima kod Slaven Belupa i Rudeša koja su ipak sretno završila trobodom.

Pitanje je i može li forsiranje novog sustava donijeti minus za neke igrače poput Hodže i Bande koji su malo pali u drugi plan. Rijekina posljednja gostujuća izdanja nisu prava i tu će se nešto morati mijenjati na planu igre.

DINAMO 24/13

PLUS

Modri igraju najgoru sezonu unazad skoro dva desetljeća kad su završili u »drvenoj« ligi i naći pluseve u njihovoj igri i formi postao je u zadnje vrijeme zahtjevan zadatak. No, njih sigurno ima.

Određena vodilja moglo bi biti prvo poluvrijeme na Rujevici u kojima su bili bolja momčad od Riječana i propustili s većim plusom otići na odmor. Voditi dva puta na rasprodanom stadionu protiv inače jako dobre Rijeke ne može baš bilo koja momčad.

Unatoč brojnim odlascima reprezentativaca, Modri i dalje imaju veliki forte u Mišiću i Ademiju, dvojcu najboljih zadnjih veznih igrača u HNL-u. Kad su oni pravi i na visini, Dinamo je pravi.

Dinamo unatoč svim slabostima, a i nesretnim okolnostima (neigranje Petkovića) momčad je koja je stvorila najviše velikih prilika, koje kao i Rijeka dobrim dijelom – promašuje. Daleko su najbolja momčad u posjedu i kontroli lopte, a nekoliko je utakmica već pokazalo kako se mogu vratiti u posljednjim minutama utakmice (Osijek, Lokomotiva, Varaždin). Uz to, Modri su do kraja prvog dijela tri puta domaćini.

MINUS

Najveći minus Zagrepčana su imperativi, klupsko ozračje i pritisak. Gotovo svaka utakmica u posljednje vrijeme bila je presudna za momčad i – sudbonosna – za trenera Jakirovića. U situaciji kad puno toga ne štima, kad dobar dio igrača nije u formi i kad se traži standardiziranost i prepoznatljiva uigranost, nije lako raditi, niti igrati.

Sve to je velik uteg Modrima kojima je cilj »uhvatiti zraka« i zimsku stanku, ako već ne bude išlo, dočekati sa što manjom štetom. Dinamo se pokazao kao ranjiv, ali i kao takav je odmah tu, blizu Rijeke i Hajduka.

Modri i dalje imaju najveću kvalitetu i bitnu širinu rostera. Protiv Rijeke su na klupi sjedili Ljubičić, Šutalo, dobar dio utakmice Perić, Bulat… Ipak za pravi Dinamo, koji svi pamte minulih sezona, sasvim je jasno da će u zimskom remontu Modrima trebati i svježe krv i pravih pojačanja.

Standings provided by Sofascore

 

Objava O tituli jesenskog prvaka mogle bi odlučiti dvije utakmice, Opus Arena i Maksimir u fokusu pojavila se prvi puta na Novi list.