RIJEKA Derbi Dinama i Hajduka bez golova posljedično je odredio i jesenski plasman Riječana. Iz perspektive Rujevice završilo je nekako najbolje, Hajduk nije povećao prednost, a Dinamo nije preskočio Bijele.

U konačnici za drugo mjesto, okruglo s deset pobjeda, pet remija i tri poraza u mandatu dvojice trenera, Sergeja Jakirovića i Željka Sopića. Za Rijekinu prezentaciju ove jeseni uglavnom se mogu naći plusevi i pohvale, premda je bilo i minusa koji su mladu momčad stajali ozbiljnijeg uključivanja u borbu za laskavu jesensku titulu. Forma Bijelih u zadnjih pet kola donijela im je tri boda manje u odnosu na glavnu konkurenciju, no generalno, glavna kočnica još boljih rezultata bila su gostujuća izdanja. I jedini domaći poraz od Farmaceuta u pretposljednjem kolu.

– Zadovoljan sam sezonom, ali nisam sretan mjestom na ljestvici. Znamo kakva je financijska situacija u Hrvatskoj, ali nadam se da ćemo skupiti glave, dovesti trojicu pojačanja i napasti prvo mjesto – ustvrdio je Željko Sopić nakon pobjede nad Rudešom i na oproštaju od jeseni. I znakovito objavio proljetne ciljeve Bijelih koji su stalno bili nekako prigušeni.

Sopić nije želio da igrači »lete« nakon svakog dobrog rezultata, spuštao ih je na zemlju, no potom je na startu stanke sam pronio glas svlačionice. Ali i uprave, jer predsjednik Damir Mišković jasno je istaknuo riječke želje u novoj godine kroz tri riječi – zdravlje, naslov i Kup! U skladu sa znanim razmišljanjem, prvi čovjek kluba sebi uvijek postavlja najviše ciljeve. Legitimni su to, visoki, optimistični, ali pitanje i koliko ostvarivi ciljevi.

Za ono »nešto više« trebat će i Sopićeva željena pojačanja, no zima je redovito škrta po pitanju prijelaznog roka i tek treba vidjeti kako će ga Bijeli odraditi. Poglavito u ozračju kad su njezini eksponati zanimljiva roba konkurenciji, prije svega Dinamu (Labrović, Pašalić, Pjaca…), ali i Hajduku (Selahi). Pred Darkom Raić Sudarom, Srećkom Juričićem i Damirom Miškovićem, koji sve amenuje, itekako je važna, ali kratka zimska utakmica izvan travnjaka. Zimski prijelazni rok traje od 7. siječnja do 6. veljače.

Brojne simpatije

Rijeka je na kraju prošle jeseni plesala na rubu provalije, zauzela pretposljednje mjesto ispred Gorice, ove se vratila u sam vrh hrvatskog nogometa i uz Dinamo i Hajduk istaknula najužu kandidaturu za prvaka. Razloge uspona treba tražiti u jako dobro odrađenom ljetnom prijelaznom roku u koprodukciji Jakirović – Raić Sudar, posredstvom prvog angažirano je osam igrača (Janković, Pašalić, Fruk, Radeljić, Ilinković, Ivanović, Čabraja, Petrovič) koji su okosnica momčadi, u mandatu drugog dva važna napadačka rješenja (Pjaca, Yansane).

Rijeka je bolje trgovala, naravno s ulaznim transferima, od konkurencije i s manje ulaganja. Dovela je uglavnom slobodne igrače, ali potentne, željne dokazivanja i iskoraka, sve s ciljem da im Rujevica bude kvalitetna odskočna daska za poneki euro transfer. Jakirović je pritom momčadi utkao inicijalni pobjednički mentalitet, a Sopić ga solidno dozirao uz manje korekcije u načinu igre, prije svega u sustavu (4-1-4-1).

Rijeka je nastavila igrati izrazito napadački nogomet. Lepršav i s puno šansi, ali i puno promašaja. No, generalno, stekla je brojne simpatije zbog stila igre. I navijači su to prepoznali, tribine Rujevice redovito su bile pune uz već znanu sinergiju travnjaka i navijača.

Rijeka je pod Sopićem u konačnici osvojila 62 posto bodova što je, gledajući gole brojke, ipak premalo da bi trener bio zadovoljniji s pogledom na ljestvicu. Za proljetnu, važniju utrku, taj će postatak morati biti kudikamo veći.

Najviše udaraca

Zagrebe li se dalje u statistiku, Bijeli su druga najefikasnija momčad lige iza Osijeka sa skoro dva dana gola po utakmici (1,94) i manje od jednog primljenog po susretu (0,88). Kod riječkog sastava posebno su znakovite rubrike velikih prigoda i velikih promašaja. Rijeka je uz Osijek ove jeseni stvorila najviše, 37 velikih prigoda, a uvjerljivo je na vrhu po broju promašaja (22), ispred Hajduka (19) i Osijeka (17).

Riječki sastav u prosjeku je imao daleko najviše udaraca na gol (17,7), ispred Dinama (15,8) i Osijeka (13). Zanimljivo, Bijeli su i daleko najviše, čak 12 puta, pogađali okvir vrata.

Rijeka zauzima i primat u rubrici oduzetih lopti u prosjeku (15,1), a nakon Hajduka (11 utakmica), uz Goricu najviše je, osam puta završila utakmicu bez primljenoga gola. Gol nije zabila jedino na premijeri u Opus Areni, a niz nepobjedivosti protegla je od Dinama do Slaven Belupa na jedanaest utakmica.

Po gledanosti Rijeka je ove jeseni bila treća, s prosjekom od 6.463 gledatelja, iza Hajduka (14.698) i Dinama (8.282). Na Rujevici ju je gledalo u prosjeku 5.879 gledatelja, gotovo jednako kao i Modre u Maksimiru, u gostima u prosjeku više, 7.193 gledatelja. Kad se sve zbroji i oduzme, Rijekina jesen mogla bi se ocijeniti čvrstom četvorkom.

Objava Rijekina jesen mogla bi se ocijeniti čvrstom – četvorkom. Sopićevih 62 posto bodova ipak premalo za želje pojavila se prvi puta na Novi list.