RIJEKA  Na Rujevici su priželjkivali podjelu bodova u Maksimiru, a nakon »nule« između Dinama i Hajduka, momčad Bijelih zauzela je poziciju jesenskog doprvaka iza Splićana. S utakmicom i šest bodova manje od Hajduka i bodom plusa i susretom više od Dinama. Za poprilično zadovoljstvo Bijelih, koje je isijavalo na svakom koraku u kišnoj Noći Rijeke u Neboderu. Rijeka nakon prve utakmice trećeg kruga ima jako dobru startnu poziciju za proljeće u kojem je čeka 18 ligaških utakmica, od kojih je osam domaćih. Krug je, naime, zatvoren s domaćim ogledima sa Slaven Belupom i Rudešom, a u »repu jeseni« ostalo je gostovanje kod Gorice.

Riječani su odigrali 18, točno pola prvenstvenih utakmica i osvojili 35 od 54 boda što je postotak od 64,8 bodovnog kolača, ukupno malo više nego pod samim vodstvom Željka Sopića (62 posto). Rijeka je ukupno druga momčad lige po generalnoj sofascore ocjeni, iza Dinama, a ispred Hajduka, ekipno je u vrhu brojnih parametara. Ima drugi napad lige (33 gola), stvorila je najviše velikih prilika (37), prva je po ukupnom broju udaraca po utakmici (17,7) najviše puta pogađala vratnice, grede i spojnice (12 puta), treća je po točnim dodavanjima po utakmici, druga po dugim loptama po susretima (28,5), prva po oduzetim loptama u prosjeku (15,1), druga po izvedenim kornerima (5,4), treća po golovima s »bijele točke« (2/2) i druga s Goricom po utakmicama bez primljenog gola (8).

Što je pak s pojedinačnom statistikom? Očekivano, dobra momčadska igra je izbacila i pojedince i to u popriličnoj mjeri. Toliko da Rijeka na polusezoni ima dva najbolje ocijenjena igrača lige, Niku Jankovića (7,46) i Tonija Fruka (7,45). Josip Mišić iz Dinama je treći (7,43), a ovaj zanimljiv pokazatelj samo je potvrda dokaza kako je Rijeka igrala. Janković i Fruk su ofenzivni vezni igrači, ali i dio napadačkog srca veze koji je u promjeni sustava (4-1-4-1) dobar dio zadataka morao odrađivati i »povratno«, u obrambenim zadacima zajedno s Lindom Selahijem.

Mikrofoni i travnjak

Janković igra nogomet karijere, započeo je i odigrao 17 utakmica, jednu je preskočio zbog kartona, i pritom je u prosjeku igrao 82 minute i čak sedam puta bio u momčadi kola. Niko je njemačka škola igranja i razmišljanja, jednako kao i Fruk, obojica pomalo samozatajnih igrača koja previše ne vole mikrofone i bljeskalice, puno više sam travnjak. Riječka standarna veza s Jankovićem, Frukom u ofenzivi, Selahijem na mjestu zadnjeg veznog, pojačana s krilima Pašalićem i Pjacom, bila je uistinu hit jeseni. Ponajviše zbog stila igre i kombinatorike, naglašene napadačke orijentacije, ali i zbog uvijek od navijača posebno željenog vica u igri.

Janković je zabio i šest golova i imao tri asistencije, jedno i pol ključno dodavanje po utakmici, uz šest kreiranih velikih prigoda. U duel igri imao je 60 posto uspješnih driblinga i isto toliko osvojenih duela.

O Fruku, njegovom kreaciji i mašti već se dosta zna, a ponajviše o njegovih 10 asistencija po kojima je prvi u HNL-u i ponajbolji u Europi. Toni je odigrao svih 18 ligaških utakmica s prosjekom od 81 minute po susretu, a zabio je i dva gola. Mogao je i pokoji više… Promašio je dvije izrazito velike prilike.

Dilaver i Mitrović

Šest puta je bio u momčadi kola, a u prosjeku ima i 2,4 udarca na gol po susretu. Kreirao je i sedam velikih prilika i imao 2,6 ključnih dodavanja po utakmici po čemu je prvi u HNL-u ispred Martina Baturine (2,3), najskupljeg igrača lige. Fruk ima i visok postotak točnih dodavanja, 90 posto na svojoj polovici, 67 na suparničkoj.

Vezna osovina Janković – Fruk je na neki način bila zaštitni znak Rijekine stvaralačke igre, jednako kao što je ona Pašalić – Ivanović bila one napadačke. Pašalić uz Livaju ima u prosjeku najviše udaraca po golu (2,9), dok je Ivanović treći (2,8). No, on vodi u rubrici u kojoj svi žele biti na dnu, promašio je čak devet velikih prilika. No, Pašalić i Ivanović dizali su publiku na noge, srčanošću i efektnim potezima.

Lindon Selahi, igrač koji je pod sankcijama zbog nepotpisivanja novog ugovora, prednjači pak u ligi po broju oduzetih lopti. I to s prosjekom od 2,7, ispred Agbekpornua iz Slaven Belupa (2,3) i Mišića iz Dinama (2,1). Selahi je igrao sve bolje kako je prvenstvo odmicalo, no »kratki spoj« s upravom poslao ga je na tribine.

Riječka obrana nije u samom vrhu statističkih pokazatelja, ali nije djelovala ništa lošije od napada. Emir Dilaver i Matej Mitrović standardan su, možda ponajbolji stoperski par lige. Bruno Goda je treći najbolje ocijenjeni igrač Bijelih (7,19), a Ivan Smolčić peti (7,11), čak ispred Pašalića (7,07). O vrataru Nediljku Labroviću također ne treba posebno trošiti riječi. Spasio je Bijele u mnogim utakmicama, osam puta je, uz Ivana Banića iz Gorice, imao »clean sheet«, statistiku su mu donekle pokvarila četiri udarca Farmaceuta i četiri pogotka.

Objava Riječka veza hit jeseni, Niko Janković i Toni Fruk najbolje ocijenjeni igrači lige pojavila se prvi puta na Novi list.