RIJEKA  Kvaliteta hrvatskog ligaškog nogometa osjetno je pala, no nije palo zanimanje za hrvatske igrače. Naprotiv, »mladi lavovi« HNL-a i dalje su tražena roba na eurotržištu, ako ne toliko u ligama petice, onda u onima koje kvalitetom i izdašnim ponudama ipak nadmašuju domaće loptačko natjecanje. Dinamo je u tome i dalje inkubator broj jedan, ne samo u domaćim okvirima već i u samom vrhu onih europskih. Rijeka s druge strane posljednjeg desetljeća postaje sve zanimljivija luka za mlade igrače i poglavito one koji žele oživiti karijeru. Zapravo odskočna daska za iskorake malo posrnulih karijera pa i na dolazak na popis Zlatka Dalića.

Nakon prošle zime i sezone kad je na Rujevici bilo svojevrsno »rezalište«, remont pod dirigentskom palicom prvo Sergeja Jakirovića pa potom i Darka Raić Sudara uspješno je obavljen, toliko da je Rijeka od momčadi koja se borila za ostanak došla do sastava koji je najozbiljniji pretendent za naslov prvaka. Sve to u kratko vrijeme, ali i uz znakovit dolazak 13 novih te odlazak čak 24 igrača koja nisu bila u vizijama sadašnjeg trenera Dinama.

Jedan od igrača na kojem je građena vizija nove Rijeke je Toni Fruk, talentirani vezni igrač koji je nakon Fiorentine i Gorice bio prvo na meti Modrih, a potom na Jakirovićev nagovor završio na Kvarneru. O Fruku su se ovih dana raspisali francuski pa domaći mediji, mladog 22-godišnjeg Našičana koji će ove subote navršiti 23. rođendan prati velikan PSG te ga navodno želi dovesti na ljeto, ali i niz drugih klubova. Koliko je sve na čvrstim temeljima tek treba vidjeti, no poznato je da Parižani prate na desetke i stotine talenata, a novac im nije nikakav problem. Ali zato je Rijeci, koja bi jednim izdašnjim transferom može riješiti više od pola godišnjeg budžeta.

Niko Janković

Oni koji detaljnije prate nogomet, zapažene igre Fruka nisu iznenađenje, a samim time niti zanimanje potencijalnih poslodavaca. Fruk je s 10 asistencija najbolji u ligi, svojevremeno i među četiri najbolja asistenta u Europi, čemu je pridodao i dva pogotka. Igrač je »plemenitog kova«, bez njega i Nike Jankovića riječka igra nema prepoznatljivu »glazbu« kako voli istaknuti trener Željko Sopić. Toni je odigrao i šest utakmica za U-21 hrvatsku vrstu, nema sumnje, ako nastavi s dosadašnjim izdanjima, Dalićev poziv ne bi bio iznenađenje. Trenutna vrijednost prema Transfermarktu mu je 3,5 milijuna eura, kao i Marca Pašalića i Nediljka Labrovića, najskupljih eksponata Bijelih. A oni se prate, o njima se piše, vrijednost im raste sa svakom novom pobjedom i kako rastu Rijekine šanse za novi naslov, drugi u povijesti.

No, nije samo Toni bogatstvo ove nabujale Rijeke. Tu je čitav niz izbrušenih, ali i dijamanata koje tek treba brusiti, desetak igrača do 25 godina koji su pod posebnim povećalom, podjednako raspoređenih u ofenzivi i defenzivi momčadi koja ne spušta »gas« pod palicom Sopića koji je izgleda pronašao dobitnu formulu.

Jedan od njih svakako je Niko Janković, također 22-godišnjak pristigao uz Dinama, »tiha patnja« Jakirovića koji ga je doveo iz Zrinjskog. Niko je sa sedam pogodaka u 21 nastupu najbolji strijelac Bijelih, a tome je pridodao i četiri asistencije, po učinku je bolji od trojca Krovinović, Pukštaš, Baturina zajedno koji su zabili devet golova, ali ukupno imaju samo jednu asistenciju. Niko je na kraju polusezone bio najbolje ocijenjeni igrač lige, ali i sada je u vrhu, rame uz rame s Mierezom i Petkovićem. Prednost mu je i što je polivalentan veznjak, puno posla odrađuje i u defenzivnim zadaćama, a može igrati i na lijevom krilu.

Hodža i gastarbajteri

Igrač koji bilježi uspon forme i sva bolja izdanja je i mladi U-21 reprezentativac Veldin Hodža, istinski izdanak domaće škole nogometa. Mladi 21-godišnji Hodža također je na radaru brojnih klubova, svojevremeno je to bio Dinamo, a velika odlika mu je igra u oba smjera. Dobro igra u duetima sa Selahijem, Bandom i Petrovičem, a u posljednjim utakmicama zapaženo je zamijenio i Jankovića na mjestu desnog ofenzivnog veznog.

Marco Pašalić i Franjo Ivanović na neki su način dio »gastarbajterske« pogođene priče Bijelih. Pašaliću je vrijednost u Rijeci narasla deset puta, a našao se i na popisu i sada pretpozivu izbornika Dalića. Istina, u posljednje vrijeme pao je malo u drugi plan, jednako kao Ivanović. No, to je dobrim dijelom i pitanje Sopićevih čvrstih standarda i zaoštrene konkurencije, dolaska Mirka Marića i sve boljih izdanja Jorgea Obregona.

Kvintet igrača u fokusu koji nose defenzivu predvodi reprezentativni vratar Nediljko Labrović, ujedno kapetan momčadi. Labrović je po brojnim parametrima trenutno najbolji čuvar mreže HNL-a, vratar koji je nakon dolaska sa Šubićevca napravio velik iskorak i postao svojevrsni lider bijele momčadi. Nije tajna da je također »pick« nekoliko momčadi pa i onih iz Bundeslige.

Ivan Smolčić i Niko Galešić, također izdanci riječke škole, ugodna su iznenađenja ovog prvenstva, igrači koji su sazreli uz Dilavera i Mitrovića te postali nezaobilazne, sigurne karike obrane Rijeke. Ivan je nastavio stopama brata Hrvoja iako ne igra prirodnoj poziciji, Niko postao u zadnje vrijeme igrač odluke koji je Riječanima donio bodove protiv Slaven Belupa i Varaždina te osigurao prolaz protiv Rudeša.

Vrijednost je porasla i Bruni Godi kojeg u posljednje vrijeme dobro mijenja imenjak Bogojević, obojica iz »farmaceutove« škole nogometa. Godu su malo sputale ozljede, kao i svojevremeno Bogojevića, 25-godišnjak je i igrač koji je skrenuo pozornost s mogućnošću dobrog inoangažmana. Taj krug zatvara Lindon Selahi, zadnji vezni igrač, koji je prudužio ugovor s Bijelima i ostao jedna od ključnih karika na putu Rijeke k finalu Kupa i obrani prvog mjesta na ljestvici.

Objava Nije samo Toni Fruk na meti europskih velikana, u izlogu je još desetak igrača Rijeke pojavila se prvi puta na Novi list.