RIJEKA  Na početku novogodišnjeg okupljanja na Rujevici su bili sasvim jasni po pitanju igračke križaljke za opet izazovno proljeće. Stoperska pozicija označena je kritičnom, ona napadačka puno manje, a kako je istaknuto, dođe li do realizacije dvaju transfera, Nike Galešića i Vite Kovača, neće biti niti potrebe za novim prodajama. Galešić je prodan Dinamu, sudbina mladog vratara Kovača oko odlaska u inozemstvo još uvijek je neizvjesna, Rijeka ne želi žuriti jer je s čuvarima mreže jako dobro pokrivena, a Vitin potencijal ima i svoju cijenu. U cijeloj priči sportski direktor Darko Raić Sudar znakovito naglašava kako će ulaznih transfera biti ipak više nego izlaznih…

Ne treba čuditi da su u klubu i stožeru posebno osjetljivi kad je u pitanju kompozicija obrane. Ona riječka bila je zaštitni znak momčadi Radomira Đalovića jesenas i primila je najmanje, samo sedam golova (od kojih dva iz jedanaesterca) u 18 utakmica u kojima momčad nije poražena. Statistički to je impresivan podatak od samo 0,4 pogotka po utakmici, pri čemu je 13 utakmica riječka mreža ostala netaknuta.

U sustavu s četvoricom igrača u obrani sve su na najbolji način izgurali Niko Galešić, Stjepan Radeljić i Ante Majstorović koji su se rotirali na mjestu središnjih braniča, uz logističku podršku standardnog Ivana Smolčića (desno) i uglavnom Mladena Devetaka (lijevo). No, veliki problem prvo je donijela ozljeda koljena Radeljića koji mora na dugotrajni oporavak, a potom Galešićev odlazak. Nastala je barem na papiru »velika rupa« u obrani, a Majstorović kao najstariji igrač rostera praktički sam na vjetrometini već današnje prve pripreme utakmice na kojoj će se mjesto njegovog prvog suigrača »pokrpati« dok ne dođe željeno pojačanje (Benković, Barać…).

Prvi sportski operativac najavio je siguran angažman jednog provjerenog, ali možda i dvaju stopera. Ostaje za vidjeti koliko će klub biti uspješan u toj zimskoj operaciji, a do tada dosta je i unutarnjih privremenih rješenja i rezervi. Primjerice, Smolčić je prirodno klasični stoper, ali stjecajem okolnosti svoju karijeru morao je graditi i izgraditi na mjestu desnog bočnog igrača. I tu je ostvario velikim trudom i odricanjem uistinu veliki napredak. Uostalom, jesenas je po mnogima najbolje ocijenjeni igrač Bijelih. On i Majstorović zasad bi mogli biti dobra osovina ispred Zlomislića koja donosi čvrstinu, mirnoću i sigurnost, dok njegovo mjesto sasvim pristojno bez ikakavih problema može popuniti Bruno Bogojević, polivalentni igrač uz aut liniju, na obje bekovske, ali i na poziciji desnog krilnog napadača.

Tu su i mladi igrači, ali na njih se gleda u ovom trenutku više kao dugoročna rješenja i budućnost. Prije svega 20-godišnji Bruno Burčul, koji je iz okolice Zadra, ali i novoangažirani 18-godišnji Petar Raguž iz Gorice.

Porazne brojke

Pitanje napadača je manje bolno, ali ipak strši u riječkim redovima. Zapravo, Rijeka u posljednjim sezonama nema klasičnog gol-igrača kao nekad (Benko, Kramarić, Andrijašević, Puljić, Čolak, Heber…). Taj problem se je jesenas izgurao zahvaljujući početnim golovima Franje Ivanovića koji je otišao u Belgiju, a potom je žrtvovan za tu poziciju Toni Fruk koji je posljednjih sedam utakmica odigrao kao »lažni napadač«. Fruk se dobro snašao u novoj poziciji, zabijao je i asistirao, u konačnici došao do četiri gola i pet asistencija po čemu je statistički i najbolji igrač Rijeke. Koliko god je sve to izgledalo dobro, dojam je, Fruka ipak treba rasteretiti i vratiti mu veću razinu slobode kao organizatora igre i povučenog napadača.

Bijeli s napadačima posljednjih sezona nisu imali previše sreće, Jorge Obregona »nije se dočekalo«, Ivanović je proigrao baš kad je stigla ponuda koja se ne odbija. No, više je nekako problem bila revitalizacija karijera prinova.

To se odnosi na Mirka Marića (nekad uz Čolaka najboljeg strijelca HNL-a u dresu Osijeka), koji se dolaskom na posudbu iz Monze nije uspio uspio nametnuti, a potom puno više na trojac za kojeg se isprva činilo da bi mogao postati i zaštitni znak Rijekine napadačke igre. Komnen Andrić suspendiran je početkom studenog kad se činilo da hvata prepoznatljiv zamah koji je imao u dresu Modrih, Stipe Perica nije dočekao svoj prvi gol jesenas i nije uspio uhvatiti ritam zbog dugog neigranja, a Dominik Dogan kao bivši najbolji strijelac Prve lige još nije uhvatio ritam SuperSport lige. Sasvim je jasno u njihovom slučaju što znači (ne)igranje…

Dovoljno je samo pogledati brojke koje su porazne, Andrić je postigao tek jedan gol uz jednu asistenciju, rubrike Perice i Dogana potpuno su prazne tamo gdje bi trebale biti barem solidno popunjene. U trenutku dok Rijeka traga za prvim napadačem pitanje je može li se Perica »oživiti« i barem kroz zimske pripreme donekle vratiti u staru formu, što bi bio veliki dobitak za sve. Računa se i s tom opcijom, ali za nju nema previše vremena.

Ekipirani i motivirani

Ostale pozicije u riječkim redovima su dobro popunjene i dobrim dijelom kvalitetno duplirane. Zlomislić čvrsto drži jedinicu kao standardni čuvar mreže, Josip Posavec nastoji uhvatiti formu i zaostatak nakon dugotrajne ozljede, ali tu su Niko Vučetić i Domagoj Ivan Marić. Po pitanju vratarskih pozicija ne treba brinuti i na puno duži rok…

Poziciju lijevog beka jesenas je zacementirao Devetak, prije svega zbog ozljede Gode, no poznavajući njegovu profesionalnost, tu će konkurencija biti zaoštrena. Ista ona iz koje je ispao Marijan Čabraja koji se nije dugo uspio nametnuti, a umjesto njega pripreme je započeo Noel Bodetić, lijevi bek iz Orijenta koji je prošao Omladinsku školu s kapetanskom vrpcom na ruci.

Osjetljivija bi se mogla pokazati pozicija zadnjeg veznog igrača, ali prije svega ako Rujevicu napusti Lindon Selahi. Ugovorna klauzula daje mu dosta slobode za »dizanje sidra«, a sve se pokušava smekšati novim dogovorom, ne treba niti isticati koliko bi ostanak, ali i igranje sa Selahijem značili Bijelima u pohodu na naslov. Ne dođe li do dogovora oko nove suradnje, za očekivati je i da Selahi neće dobiti veliku minutažu. A tad će svi biti na gubitku…

Prvo rješenje u takvoj situaciji za njegovo mjesto je svakako Dejan Petrovič, 26-godišnji slovenski reprezentativac, koji se jesenas nametnuo kao standardni. Započeo je 16 od 17 utakmica u kojima je nastupio i donio željenu tranziciju u oba smjera. Tu je i mladi Silvio Ilinković koji može igrati povučenije i ofenzivnije, ima mekanu loptu i dobar pregled igre, a ne treba zaboraviti niti Andru Babića, mladog 20-godišnjeg igrača s izuzetnom energijom.

Krilne i ofenzivne pozicije bile su i ostale riječki forte i zamaskirale su loš učinak napadača. Posebno je zaoštrena konkurencija na lijevom krilu na kojem konkuriraju Nais Djouahra i Gabriel Rukavina. Bolja izdanja ovog dvojca rasteretila su malo Niku Jankovića koji je dobro igrao kao lijevokrilni napadač, a krajem jeseni se vratio u srce veze gdje se još bolje snalazi. Tu je i Amer Gojak koji je učinio najveći napredak od ljetnih pojačanja i starijih igrača. Ovo bi na neki način moglo biti i njegovo proljeće ako nastavi u istom stilu… Mjesto desnog krila već je dugo rezevirano za Marca Pašalića, ali i mladi Šimun Butić iz prikrajka čeka svoju šansu.

Riječani su unatoč problemima jako dobro ekipirani. I motivirani, što često znači puno više od gole kvalitete na papiru.

Riječki mercato

ODLASCI

Niko Galešić

DOLASCI

Petar Raguž

MOGUĆI ODLASCI

Lindon Selahi

Dejan Petrovič

Vito Kovač

MOGUĆI DOLASCI

Mislav Oršić

Filip Benković

Mateo Barać

SPORAZUMNI RASKID

Komnen Andrić

Marijan Čabraja

OZLJEDE I OPORAVCI

Stjepan Radeljić

Josip Posavec

Domagoj Ivan Marić

Objava Bijelima je u potrazi za pojačanjima veći prioritet iskusniji stoper nego klasični napadač pojavila se prvi puta na Novi list.