RIJEKA U nedjelju Gorica stiže na Rujevicu. Utakmica počinje u 18.15 sati. Dan ranije Hajduk i Dinamo odigrat će derbi u Splitu. Kako god završila ta priča na Poljudu, Rijeka mora pobijediti Goricu. Riječani tri kola nisu osvojili ni bod, a nisu ni zabili niti jedan gol. Igrat će bez Fruka, Radeljića i Oreča, ali… Naslov je u igri. I samo se pobjeda priznaje!

A ako postoji netko tko zna kako se s Rijekom osvaja naslov (i kako se osvaja dupla kruna), onda je to jedan splitski gospodin na privremenom radu u Kini. Grad je Hangzhou, a gospodin Franko Andrijašević. Iskusan, inteligentan, duhovit. Igrao je za sva tri kluba koji su ove sezone u utrci za titulu. Ruka nekako sama krene prema broju koji je u imeniku memoriran pod Franko.

– Najlakše je nazvati Kinu, a? – smije se Andrijašević i prije nego što smo se pozdravili.

– Zvoni telefon, svaki tjedan. Rijeka, Hajduk i Dinamo se bore za naslov, a nema baš puno igrača koji su poput mene bili u sva tri kluba. Zanimljivo je, jako je zanimljivo. Neka, drago mi je da se čujemo. Veliki pozdrav Rijeci i Riječanima iz Hangzhoua. Ima nas koji i tu pratimo ovu ludu HNL završnicu.

Koja će završiti… Kako?

– Sad je najvažniji onaj element tko ima naviku osvajanja naslova. Time sam sve rekao, je l’ tako? Dinamo je pobjedom nad Rijekom postao prvi favorit. Iskreno, u početku nisam ni Rijeku, ni Hajduk očekivao ovako visoko, ali i jedni i drugi su tu gdje jesu najprije svojom zaslugom, ali onda umnogome i time što im je to Dinamo dozvolio zbog svojih pogrešaka. Pogledajte koliko se bodova osvojilo. Prošlih sezona to ne bi bilo ni izbliza dovoljno za ući u lov na titulu. Realno ni Rijeka, ni Hajduk nisu posebno dobri, ne igraju posebno dobro.

I Rijeka i Hajduk su prošle sezone imali više bodova, a nisu osvojili naslov. Nisu ni Kup. Dakle, nisam očekivao ovako loš Dinamo, a upravo je to »zakuhalo« ovu sezonu i donijelo situaciju u kojoj se tri kluba bore za naslov. S time da Rijeka ima šansu osvojiti i Kup – govori Franko pa nastavlja priču o Rijeci:

– Hajduk nije prodavao, ni zaradio, a Rijeka jest. Rijeka je pokrila dobar dio proračuna i ima isti broj bodova, a zbog gol-razlike i boljeg međusobnog omjera čak je i ispred Hajduka. Dakle, dosad je definitivno napravila najbolji posao. Drugi par rukava su sentimenti, navijačka očekivanja.

Jer kad si drugu sezonu zaredom nadomak oba trofeja, onda sve pada u drugi plan, osim želje da se napravi nešto silno veliko, da se napravi senzacija i osvoji titula u sezoni u kojoj to doslovno nitko nije očekivao. Rijeka stalno radi fenomenalan posao. Svojim radom proizvodi igrače kojima podiže vrijednost i živi od njihovih izlaznih transfera, a stalno je u vrhu ili na vrhu. To je ogroman uspjeh, svojevrsno čudo.

Čak i Osijek troši više, o Dinamu i Hajduku da ne govorimo. Dakle, kako god sezona završila, Rijeka je, po tko zna koji put, već napravila sjajnu stvar.

Navijači

No, favorit nije ni Rijeka, ni Hajduk s Livajom, koji imaju po 56 bodova, nego Dinamo s 55 bodova?

– ‘Ajmo stvari gledati realno. Ruku na srce, pobjedom nad Rijekom u prošlom kolu Dinamo je napravio jako veliku, možda i ključnu stvar. Oni su i sami svjesni da na Poljudu igraju utakmicu sezone. A imamo raritetnu situaciju da Dinamo ove sezone još nijednom nije pobijedio protiv Hajduka pa i to malo preteže na zagrebačku stranu, taj osjećaj da ćemo teško doživjeti sezonu u kojoj Dinamo neće imati baš niti jednu pobjedu nad Hajdukom.

Poslije subotnjeg derbija na Poljudu, Zagrepčani praktički imaju tri domaće utakmice. Sa Slaven Belupom i Varaždinom te Lokomotivom protiv koje će biti gosti, ali nemojmo se lagati, taj »gostujući« status će biti samo na papiru. Dakle, bez obzira na to što ima bod zaostatka, mislim da Dinamo odlučuje sam o sebi i da je najobjektivnije predvidjeti da će do izražaja doći njihov pobjednički mentalitet. Neovisno o tome za koga netko navijao, za koga vama ili meni kuca navijačko srce, to je realnost. A onda… Nogomet je nepredvidiv, sve je moguće.

Zato ga i toliko volimo. No kad ste me već pitali tko je favorit, neću prodavati neke priče, jedno govoriti za riječku, drugo za splitsku, a treće za zagrebačku novinu, nego svima kažem ono što mislim. Jesam li u pravu ili ne, doznat ćemo jako brzo.

Rijeka nema ni, valjda doslovno, pola posto navijačkoga pritiska s kojim žive Dinamo i Hajduk. Misli li Andrijašević da je to plus ili možda ne bi bilo loše da se prolomi i koji zvižduk?

– Ma, ne. Armada je baš fenomenalna. Upravo zato što su shvatili sve ono što sam već spomenuo. Da njihov klub nema nijedna vrata na koja može pokucati da dobije novac nego prodaje najbolje igrače da bi normalno živio. Bilo je i trofeja i crnih serija, ali u dvama sam navratima imao privilegij igrati na Rujevici i, vjerujte, jedna od najboljih stvari je upravo to što u Rijeci – imaš mir. Ako daš sve od sebe, stat će iza tebe neovisno jesi li njihov domaći ili igrač sa strane.

I kada se izgubi, ti ljudi s Kvarnera cijene tvoj trud i rad. Pa sad vide da Rijeka ima manju širinu kadra od Dinama i Hajduka. Možda čak i od Osijeka. A na vrhu su četiri kola prije kraja! Armada je sjajna, glasna i vjerna, ali i realna navijačka skupina. Svaka im čast. Dorasli su svakoj situaciji, sve razumiju pa ovoj generaciji pružaju samo podršku i kad dođe serija rezultata ispod očekivanja. To je, onako jednostavno i ljudski rečeno, lijepo od njih. A igrači se, vjerujte, ionako grizu kad izgube. Bude i ogromne tuge i suza. Baš zato što onima koji im daju takvu podršku žele uzvratiti pobjedama, slavljima.

Riječki navijači, i »ultrasi« i ostali, nisu navijački zaslijepljeni nego razumiju i nogomet i odnose u HNL-u i omjer uloženo-dobiveno kod klubova. A iznad svega cijene kad momčad pokaže da ni milimetra ne odstupa od onog legendarnog »Krepat ma ne molat«. Tako, da odgovor na vaše pitanje je rezolutno – ne. Ne bi Rijeka bila bolja da su navijači bili oštriji prema momčadi. Upravo suprotno. Rijeka je opet iznad očekivanja zato što, među ostalim, ima baš tako jedinstvene navijače.

Iznad svih

I jednog igrača koji se ove sezone definitivno izdigao iznad svih.

– Toni Fruk definitivno je zaslužio jedan takav privilegij i čast kao što je poziv u reprezentaciju Hrvatske. Prošle je sezone naznačio, a sada potvrdio klasu. Na asistencije je dodao golove. Sigurno zaslužuje igrati za reprezentaciju. I nije ga poremetilo što je postao dio Vatrenih. Mnogi se s prvih priprema reprezentacije vrate parajući nosom po nebu. Fruku se po trudu i načinu igre vidi da je ostao isti. Samo…

Nije on jedini igrač koji bi trebao donositi prevagu. Neću ulaziti u detalje i razloge ni Dinamove, ni Hajdukove loše igre, ali kad je Rijeka u pitanju, ne bi trebalo biti tako da sve pada na Frukova leđa nego i ostali trebaju dati više. Kada se sjetim one naše sezone, zabije Gavranović, zabije Vešović, zabije Gorgon, zabijem ja…

Svako kolo netko iskoči. A sada trenutačno u Rijeci… Samo Fruk. Da bi Rijeka nešto osvojila, posebno titulu, onda i ostali jednostavno moraju pokazati više, dati svoj konkretan doprinos. I golovima i asistencijama – zaključio je Andrijašević.

Rijeci je u svom prvom kvarnerskom mandatu, pod Kekom, donio titulu. Onda joj je u drugom mandatu onim neponovljivim golom u Kopenhagenu, pod Rožmanom, donio plasman u skupine Europske lige i nosio momčad u lagano sablasnoj korona sezoni, čijih se negativnih financijskih posljedica Rijeka nekako riješila tek ove godine.

Najbolji strijelac zasad jedine riječke šampionske generacije – Franko Andrijašević. Neka mu ove godine Toni Fruk postane nasljednik kao golgeter još jedne riječke generacije koja je osvojila, ako ne duplu krunu, a onda »barem« prvenstvo!

Objava Franko Andrijašević: “Ovakvu završnicu zakuhao je Dinamo. Ne može Fruk sve sam, eh kad se sjetim one naše sezone…” pojavila se prvi puta na Novi list.