KOPRIVNICA  Andrija Filipović je prošle subote Rijeci uskratio radost pobjede, a sebi proslavu svog prvijenca pod okriljem SuperSport HNL-a. Zapravo, čim je u 75. minuti napravio trzaj glavom i savladao Martina Zlomislića, taj 28-godišnjak iz Crikvenice je podigao ruke i gledao prema Armadi. Slavlje mu nije ni izdaleka padalo na pamet.

– Imam iznimno puno poštovanja za Rijeku jer to je klub mog djetinstva. Na Kantridu sam stigao kao jedanaestogodišnji dječak i tamo sam proveo sedam-osam godina. Dosta mojih prijatelja iz Crikvenice i Rijeke je u Armadi, s Rijekom sam bio državni prvak u juniorima, to je klub koji me izgradio. Znam što je Rijeka dala meni i mojoj obitelji – kaže Filipović koji je ušao u igru umjesto Igora Lepinjice, još jednog igrača koji je bio u omladinskom pogonu Rijeke, u 63. minuti.

Prvijenac

Kakvi su vaši dojmovi s utakmice?

– Kad se u obzir uzmu prilike i igra, mislim da smo zaslužili taj bod. Vjerujem da svi u klubu možemo biti zadovoljni jer Rijeka je prošle sezone osvojila dvostruku krunu. Drago mi je zbog prvog gola u našoj ligi i osvojenog boda. Imao sam sličnu priliku kada smo igrali protiv Dinama u Maksimiru, ali tada nisam pogodio. Sada je stigao taj prvijenac i sretan sam zbog toga. Rijeka je klub koji mi je puno poštujem zbog svega što mi je dao, ali sada sam igrač Slaven Belupa i maksimalno sam koncentriran na Koprivnicu.

Vaša dosadašnja karijera je vrlo bogata. Seniorski nogomet ste igrali u Sloveniji, Nizozemskoj, Albaniji, Kazahstanu, Mađarskoj i Uzbekistanu te na Tajlandu, a kao junior Rijeke proveli ste šest mjeseci na posudbi u Juventusu. Kako je to izgledalo u Torinu?

– Osvojili smo juniorsko prvenstvo Hrvatske, a u zimskom prijelaznom roku su mi iz kluba javili da bi me Juventus htio dovesti. Za mene je to bio veliki šok, da me traži tako veliki klub. Budući da sam još uvijek bio maloljetan, moji roditelji su morali dati pristanak. To mi je bilo veliko iskustvo, a nakon Juventusa su me u klubu nagovorili da odem na posudbu u Speziju. Tamo sam imao jednu od boljih sezona u mlađim dobnim kategorijama.

Avantura

Na popisu klubova u kojima ste igrali seniorski nogomet nalaze se slovenska ND Gorica, NAC Breda, Mura, Partizani iz Tirane, kazahstanski Atirau i Aktobe, mađarska Kisvarda, Bunyodkor iz Uzbekistana i tajlandski PT Prachuap. Kakva iskustva nosite iz tih zemalja?

– Može se reći da je to bila avantura po svijetu. Prošao sam dosta toga i naučio puno o životu i nogometu. Igranje u inozemstvu sa sobom nosi puno vrijednih lekcija. Zahvaljujući tome, između ostalog, sada govorim još pet jezika: engleski, talijanski, španjolski, ruski i slovenski. Smatram da se tako pokazuje poštovanje prema ljudima koji su mi dali priliku u karijeri. Što se nogometa tiče, nekima će se dio tih zemalja činiti kao egzotika, ali to nije baš tako. Na primjer, Kazahstan ove sezone ima predstavnika u Ligi prvaka, a u Uzbekistanu se igra dosta kvalitetno. To je malo ispod razine HNL-a. Reprezentacija Uzbekistana nedavno je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, njihov Abdukodir Husanov igra za Manchester City, a imaju i nekoliko igrača u Turskoj. Dugo sam bio u inozemstvu, jedanaest godina, i zaželio sam se Hrvatske. Osim toga, htio sam se okušati u SuperSport HNL-u.

Je li vam žao što nikada niste zaigrali za seniore Rijeke?

– Nećemo se lagati, to je san svakog dječaka koji počne igrati nogomet na Kvarneru. Kao junior sam bio na nekoliko priprema prve momčadi pod vodstvom Matjaža Keka, ali jasno je da nisam mogao doći do izražaja. To je bila goropadna Rijeka, prepuna odličnih igrača. Kasnije me karijera vodila drugim putem, a sada sam u Koprivnici. Moji planovi su sada vezani uz Slaven Belupo za koji mogu reći da je odličan kub, s obje noge čvrsto na zemlji. Što se Rijeke tiče, nikad ne znaš što donosi budućnost.

Objava Crikvenički napadač otkrio zašto se ispričavao Armadi: “Znam što je Rijeka dala meni i mojoj obitelji” pojavila se prvi puta na Novi list.