Najvažniji dan za Mošćenice koji se slavio nekada, a i danas se obilježava je Kandalora (Svijećnica), kada vjernici nose svijeće na posvetu u crkvu sv. Andrije i taj je datum proglašen Povijesnim danom Mošćenica. Svečano se obilježi svake godine početkom veljače, a točan datum Kandalore je 2. veljače. To je dan kada se u Mošćenicama tijekom prošlosti »Pod štremon svetega Bartola« biralo Župana i ostalu Gospodu i izlagalo puku sve što se u »komuni« dobro i loše napravilo u protekloj godini. Kandalora se u Mošćenicama obilježava i u moderno doba, te se svake godine upriliči skup i predavanje na temu aktivnosti Eko muzeja, Katedre Čakavskog sabora i Općine Mošćenička Draga u proteklih 12 mjeseci. Nakon toga slijedi kazališna predstava po cijelom starom gradu u autentičnoj odjeći iz toga doba, ispričana jezikom starih Mošćeničana i na glagoljici ispisanim stranicama.

– Ova je manifestacija važna za Mošćenice, pa i djelomično za cijelu općinu jer se veže na jedan bitan dan u povijesti kada se »balotanjem« svake godine početkom veljače birala nova vlast. Na taj dan se i sudilo onima koji nisu poštovali »Mošćenički zakon« koji se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu. Predstavom pokušavamo dočarati ta prošla vremena i možemo slobodno reći da Mošćenice na taj dan žive svoju prošlost. Nije samo predstava razlog posjeta mnogobrojnih posjetitelja, već i predavanja i izlaganja. Organizatori su Eko muzej Mošćenička Draga i Katedra Čakavskog sabora M. Draga. Tako smo i ove godine 7. veljače obilježili Kandaloru i »oživjeli« 1747. godinu. Predstava se sastojala od 5 činova i to: Sv. Bartol, Sv. Sebastijan, Dopolavoro, Toš i Stražnica. Svaku se godinu u scenariji ubace povijesna mjesta značajna za ovaj stari grad. Sveti Sebastijan je jedna od najstarijih crkvi na području općine MD i bila je u povijesti zavjetna crkvica protiv kuge s obzirom na činjenicu da su i Mošćenice u povijesti stradale od te strašne bolesti.

Foto Marko Gracin

Riba i maslinovo ulje

Danas je ta crkva, sredstvima Općine, Župe Mošćenice, Ministarstva kulture i Ministarstva regionalnog fonda u potpunosti obnovljena i prilagođena za izložbenu djelatnost. Negdje iza Uskrsa ova će crkva biti otvorena kao galerijski prostor, no naravno da će se u njoj i držati mise. Sv. Bartol je pak mjesto gdje se Kandalora povijesno i zbivala, točnije »Pod štremon Sv. Bartola kade se svetuje i balotuje za se potrepšćine komunske«. Tu ispod je nekada bio postavljen i sudbeni stol na kojemu je uklesana glagoljica a sada se nalazi ispod krova u Stražnici, gradskoj loži. Treći je čin odigran u Dopolavoru, inače društvenom prostoru koji je nekada služio za zabavu i plesove, a danas je prenamijenjen u gostionu-oštariju koja će također za Uskrs biti na radost Mošćeničana i turista otvorena. Četvrti čin ove predstave bio je u legendarnom povijesnom tošu za masline gdje su se na šaljiv način uz »župana od toša« Dušana Rubinića Kožula ljudi uistinu nasmijali i čuli kako se to radilo i »fatigalo« u proizvodnji maslinovog ulja. Ne zaboravimo da je ova općina, tada komuna, živjela od ribe, stoke i maslinovog ulja! Imala je ukupno 7 toševa, dva javna i pet privatnih. Zadnji čin odigrao se u Stražnici, odnosno gradskoj loži gdje se nalazi spomenuti sudbeni stol. U tom se činu biralo župana i svu ostalu gospodu (vlast) i polako okončalo ovo dvosatno prikazivanje povijesnog života Mošćeničana i okolice – ispričao je Riccardo Staraj koji je predstavu napisao i režirao, te u njoj nastupio u ulozi Kancelira.

Foto Marko Gracin

Osim njega igrali su još i Andrea Dešković kao Župan, Marko Žele kao Komunščak, Đeri Rudan kao Župnik, Vjeko Galović kao njegov Ministrant, Mateo Rudan kao Sudac i Silvana Milotić kao starogradska pjesnikinja Fransicka Sandal. Gvardija su bili: Nelo Brubnjak, Dalibor Beroš, Bernard Jurinović i Tonči Bošnjak. Na kraju predstave Riccardo Staraj kao načelnik i Elena Rudan kao predsjednica Katedre Čakavskog sabora dali su izvještaje za sve učinjeno u prošloj godini, a župnik je odjavio i pozvao sve na tradicionalni domjenak po »ricete našeg stareh« u buffet Sportsko u Mošćeničku Dragu.

Muškarci kojoti, žene ptice trkačice

Posljednjih godina primjetno je i da se mladi sve više vraćaju karnevalu.

– Velika grupa mladih zaljubljenika u užancu ovog kraja i ove je godine zasukala rukave. Danonoćno rade na alegorijskim kolima i domišljatoj maski s kojom su se već predstavili na Balinjeradi i na lovranskoj paradi. Naime, Maškare z Mošćenic i Dragi nose za ovaj karneval kostim »Kojoti i ptice trkačice« i zaista izgledaju lijepo i uvjerljivo. Muškarci su naravno kojoti, žene ptice trkačice. U svakom slučaju hvalevrijedna kolektivna inicijativa mladih koji nastavljaju užancu i jamče održivost maškara u budućnosti na području Mošćeničke Drage – naveo je načelnik Staraj i najavio događaj koji se ne propušta – atraktivno spaljivanje pusta na Pepelnicu, 18. veljače na draškoj rivi kada će Gobo »odletet na Mesec« u 22 metra velikoj raketi.

– Vraćamo jedan tekst Pusnog odbora koji je bio objavljen na 50. obljetnicu spaljivanja. Neki ljudi koji se spominju u tekstu više nisu s nama, no običaj i scenariji je uvijek približno isti. Tako će biti i 18. veljače u 17.30 sati na draškoj rivi: Procesija – Govor ili Suđenje – Procesija – Paljenje rakete i pusta. Neće izostati glazba, ni limena a ni klasika iz razglasa. I vatromet za kraj. Bit će tu i Gobo i Pop i Tužitelj i Sudac i Avokat. Svi na broju u suđenju krivcu za sve – Pustu Gobotu! – najavio je Riccardo Staraj.

Organizator Spaljivanja je Pusni odbor M. Draga, a sponzor Turistička zajednica M. Draga. Raketu u kojoj će Gobo »partit na Mesec« radi Sanjin Srok, a u karnevalu su uvijek u organizaciji čvrsto i dosljedno: Riccardo Staraj, Đeri Rudan, Nedo Dražul, Mateo Rudan, Andrea Dešković, Emilio Dešković, Vjeko Galović i drugi.

– Nedostaju mnogi. Nedavno nas je napustio Valter Terdić, a prije nekoliko godina Edi Dešković, Marino Krnetić, Branko Lazarić, Darko Škalamera, Tomo Knežević i mnogi drugi. No maškare idu dalje, jamče nam to mladi koji su odlični u kolektivnom pristupu maškarama i zajedništvu interpretacije petog godišnjeg doba. Vjerujemo da će nas naslijediti, no u nama ima još entuzijazma i žara i nećemo tako lako odustati – poručio je Staraj.

50 let draške raketi i pusta

– Bilo je va Drage vavek tehničari i inžinjeri, kapetani i timunjeri, dotori i diretori i nikad jako zad sveta nisu bili. ‘68. leta Merikani su na Mesec zleteli, a ‘69. draška se j’ raketa na ten isten meste kalala. Ni bilo lahko ma ćapali su se dela, zmerili od oka, zabili tisuće čaval i malo po malo prišlo je telo, pa vrh i kreja. Napunili su je z naftun i benzinun, pusta osudili i živega na Mesec poslali. Tako je ta meštrija počela. I dura, dura već pedeset i više let. Se to skupa ne bi bilo toliko lepo da ni ove naše Dragi, njeneh balkoni, mula, peska i klanca – jena kartulina, jedan teatar i vela jubav ka mami toliki judi ki se već na tisuće broje. Tako je nekako počelo. Ma ki je to zmislel? Kemu zahvalit da je ta Pepelnica pravi špektakal postala? Bilo ih je sedan – sedan ki su Dragu voleli, sedan ki su Pusta voleli, sedan ki su oteli neš storit. Govori se da je Edi Dešković va New Orleanse videl neš takovega i to sobun doma prnesal. Govore da su Radamez, Nalis i Marčenić z Medveji pusta va Dragu spalit prnesli. Bilo kako bilo, tu je i tu će ostat. Ma ostalo je još oneh za spomenut: Ivo Dešković, Boris Rosović, Boris Ricman, Boris Valentin i Anton Tonči Rudan. Ruku je vavek dal Rudi Gršković-Pajpać ki je i za pusta bil, a prvi pust bil je Vitoro Rubinić, pa Darko Rubinić-Benetić, Rudi Škalamera, a najpoznateji od sveh naš je Gobo, kemu je Pepin Marčenić ime dal i plakat narisal. On zija i vapije, skače i teče i se nemotarije dela i tako već 34 leta munjesa – Marino Krnetić Mene. Nažalost ni ga više mej nami. Raketu nikad dignuli ne bi da je Rude Krnetić preko paranka z varburgun ni vukal na jenu, omladina na drugu, a bura na treću stranu. Jedanput je pala i pukla. Ma kad sej bura kalmala, a ruka dobre voji sforcala, na mesto sej tornala. Vela je fešta bila, jer sej raketa zdignula. Kad su se oni prvi štufali, drugi su ih zamenili i vavek je neki bil ki riva i pretišće jer jubav je ta ka nas tira. Bila je tu i omladina i »Marina«, ma opet mora se reć par imen jer njih ako pozabimo, veli je greh – pusni inžinjeri ki su je čuda, čuda let delali, a pol ih danas nažalost fali: Oskar Franković, Vitorio Rubinić, Bruno Rubinić i Stjepan Bradičić Marić, a z benzinun je krcal Darko Škalamera Bakalarić. Neka nan ne zameri niki ako kega va oveh sloveh ni, ma ako se domislite dopišite ga Vi. Vaja reć da se vavek sudilo po balkoneh od hotela, na pergule od općini, na pozornice, ma Mediteran je kako zmišjen jer se dobro vidi i čuje kakove je nemotarije Gobo skuhal. A govor? Njega su uglavnom pisali Pepin Marčenić, Edi Dešković, Cvjetana Miletić, Mišo Jovanović i drugi, a zadnjeh 30 let tega se ćapal Riccardo Staraj. Govor vavek tendi ono ča sej dogodilo va svete, države, županije, općine, susešćine i ono ča si bil siguran da te ni niki videl i da su to već odavno si pozabili – napisali su uz ostalo u Pusnom odboru Mošćenička Draga u povodu 50 godina draške raketi i Pusta, te opisali i što se događa kada suđenje završi i na samom kraju programa kada »si plaču, aš Korzima počinje i maškare finjuju«.

Objava U Mošćenicama “oživjela” 1747. godina, a Gobo na mjesec leti u raketi pojavila se prvi puta na Novi list.