RIJEKA Donedavno je svaka najava početnog sastava Rijeke bila teška lutrija zbog trenerskog plana i stručnog rezona Victora Sancheza i njegovog stožera. Za subotnje gostovanje kod Dinama ista je situacija, ali ne zato što Sanchez ima neku silnu želju za promjenama nego je na to prisiljen zbog ozljeda i žutih kartona.

Teo Barišić je zbog teške ozljede koljena out do kraja godine, Samuele Vignato nikako da se riješi bolova u koljenu pa je i prema riječima šefa struke van stroja »na neodređeno«. Mile Škorić je ozlijeđen otkad je došao i u njegovom se slučaju zapravo čeka samo kraj sezone koji će označiti i istek Škorićevog ugovora s Rijekom.

Alfonso Barco i Mladen Devetak imaju po dva žuta kartona pa je jasno da je najalarmantnije u defenzivnom dijelu priče. Jer iako Toni Fruk još ne trenira punim intenzitetom očekuje se da akumulira dva-tri prava treninga do subote pa kao najbolji igrač povede suigrače u okršaj na Maksimiru.

Umjesto Barišića se možda ni neće posezati za zamjenom nego zaigrati s četvoricom u obrani tj. dvojicom stopera. Ante Majstorović i Stjepan Radeljić su stoperski par prvaka, a u konkurenciji je i Anel Husić. Za očekivati je kako će Radeljić protiv Dinama odigrati daleko bolje nego prošle nedjelje na Rujevici s Osijekom kad je odigrao jednu od najlošijih, ako ne i svoju najlošiju partiju otkad je na Kvarneru.

Alfonsa Barca na »šestici« mogu zamijeniti već spomenuti stoper Husić koji se već dokazao i kao korektor veznog reda, »all round« igrač Merveil Ndockyt i mladi zadnji vezni Branko Pavić koji je zimus došao baš iz Dinama. Ili će Sanchez možda »iz naftalina« izvući jednog od najstandardnijih igrača trofojene generacije, Dejana Petroviča koji ima 28 godina i na ljeto odlazi iz Rijeke pa se u drugom dijelu sezone, logično, baš i nije nauživao minutaže, posebno otkad je Barco suvereno zauzeo tu poziciju ispred obrane.

Provalija

Lijeva strana bez Devetka, posebno u formaciji s četiri iza, ima tri kandidata za početnu postavu. Mladi, dokazani potencijal Noela Bodetića i Bjelokošćanina Christiana Legba koji je jedini odigrao odličnu utakmicu u prošlom kolu i 0:2 porazu od Osijeka na Rujevici, ali ne na klasičnom braniču nego wing-backu. A moguće je da Victor Sanchez aktivira obojicu, Bodetića kao beka, a Legba na krilu. Uvijek ima i opciju još jednog iskusnika koji »krpa« gdje god treba, Justasa Lasickasa. Premda je kapetan litvanske reprezentacije ipak bolji kao bek-krilo nego na klasičnoj obrambenoj poziciji jer iskustvo govori kako u toj roli ima barem dvije-tri pogrešne obrambene reakcije tj. kriva postavljanja po utakmici.

Talenti krilnog napadača Dominika Thaqija i kapetana juniorske momčadi, stopera Lovre Kitina, ovog proljeća nisu isprobani u seniorskoj konkurenciji izuzev Thaqijevih 17 minuta u jednom od onih bolnih domaćih poraza, 0:2 od Istre 1961 sredinom prošlog mjeseca u 26. kolu HNL-a.

Ako se gleda ljestvicu ili trenutačna forma onda se u Zagrebu ne bi ni trebalo igrati. Dinamo ovog proljeća u domaćoj ligi doslovno niže samo pobjede, uz jednu iznimku – remi na Rujevici. Dok je Rijeka igrala Europu i posrtala po domaćim travnjacima Zagrepčani su u domaćoj konkurenciji gazili svakog osim Rijeke.

Bijeli su gubili kod Osijeka, Hajduka i Gorice, kod kuće od Istre 1961 i (opet) Osijeka. Pa u Maksimir idu s nestvarnim, nerealno velikim zaostatkom od 28 bodova iza Dinama (?!). Nitko Zagrepčanima ne negira da su zasluženo tamo gdje jesu, uvjerljivo na vrhu i već komotno mogu pripremati proslavu naslova, nitko ne zatvara oči niti pred činjenicom da je Rijeka najduže ostala u Europi i odigrala daleko najviše utakmica od svih hrvatskih klubova, ali 28 bodova… Ni sami Dinamovci ne misle da su toliko bolji od Bijelih. No taj HNL učinak tj. provalija koja dijeli Rijeku i Dinamo tužna je činjenica i aktualna bodovna stvarnost.

Motiv

Dinamo je napravio totalnu rekonstrukciju momčadi, Rijeka ostala bez samo dva igrača iz prošle sezone u kojoj je osvojena dvostruka kruna, a Hajduk je brinuo more svojih već tradicionalnih briga no čak su i Splićani Rijeci uspjeli pobjeći 18 bodova.

I zato preksutra od Radeljića, Majstorovića i društva nitko normalan ne traži neku »moralnu« satisfakciju kroz neko simbolično »razbijanje« Dinama. To bi, naravno, bilo nerealno i glupo očekivanje, besmisleni pa samim time i bespotrebni teret. No ono što i navijači i uprava definitivno žele vidjeti jest demonstracija ponosa, hrabrosti, borbenosti, discipline, fajterskog i pobjedničkog mentaliteta. Bez »skidanja gaća« već negdje u Gorskom kotaru nego dokaz karaktera i uigranosti, zajedništva struke i momčadi, prkosa i inata, želje igrača i trenera da pokažu kako tih 28 bodova zaostatka nemaju uporište u realnom odnosu snaga između još uvijek aktualnih i uskoro novih prvaka Hrvatske.

A ako Bijelima nekim nedopustivim čudom nedostaje motiva, nek’ se samo sjete suđenja na prethodnom gostovanju kod Dinama kad ih je Igor Pajač »izmasakrirao« (a nije se ni Dario Bel proslavio na Rujevici). Neki ponos i inat postoje i kod Sancheza. Victor voli ovakve utakmice, protiv najtežih protivnika. Često Rijeka briljira baš na takvim iskušenjima. Pa neka sve medije u Hrvatskoj natjera da preksutra navečer zaredaju s naslovima »Sanchez nadmudrio Kovačevića«.

Sanchez sam kaže da voli koristiti više sustava i taktičkih pristupa jer tako može lakše iznenaditi protivnike. Neka u subotu taj trenerski rukopis bude vidljiv i Rijeka iznenadi Dinamo. A ne opet samu sebe.

Objava Sanchez će protiv Dinama mijenjati početni sastav prisilno. Rijeka će vjerojatno zaigrati s dvojicom stopera pojavila se prvi puta na Novi list.