RIJEKA Ključni dio sezone, borba za tek četvrto mjesto, a Rijeka… Četiri utakmice bez pobjede i bez gola iz igre. Poraz kod kuće od Osijeka 0:2, remi kod Dinama 2:2, poraz u Varaždinu 0:1 te remi na Rujevici s Hajdukom 0:0. Jadranski derbi pripremljen i očekivan kao nogometni praznik, spektakl za koji su postojali svi uvjeti, na kraju je bio ispod svih očekivanja.

Momčad koja se junački i(li) pobjednički nosila s praškom Spartom, ciparskom Omonijom i francuskim Strasbourgom negdje je izgubila ubojitost. Pragmatičnost. Sposobnost pobjeđivanja važnih utakmica. Lopta ide (pre)sporo, a i kad se stvori šansa – nema realizacije.

Rijeka se muči sa zatvorenijim protivnicima. Gonzalo Garcia je kolegi Victoru Sanchezu zato postavio Hajduk u niskom bloku s tri stopera. Posljedica, riječki posjed bez efekta, statistička dominacija bez pobjede, derbi bez pravog nogometa, dinamike i žustrine.

Tradicije žestokih obračuna Rijeke i Hajduka kojih smo se nagledali kroz povijest dostojni su bili jedino ambijent i 19-godišnji veznjak Branko Pavić (majstorska konstanta zvana Tiago Dantas se podrazumijeva).

Posve logično, trebalo je nešto vremena da Victor Sanchez upozna i po svojim stručnim preferencijama »ustroji« 19-godišnjeg Pavića, koji je na Kvarner iz Dinama došao prošlog siječnja. I igrač koji još živi svoje tinejdžerske dane potvrdio je da nije tek ulog u budućnost nego igrač na kojeg se odmah računa. Pojačanje.

– Ambijent je bio fenomenalan, a što se tiče moje igre… Zadovoljan sam i ja, iako sigurno mogu i bolje. Jer osjećam da »rastem« iz utakmice u utakmicu i vjerujem da će moje igre biti još bolje. Presretan sam što mogu pomoći Rijeci i mojoj ekipi na bilo koji način. Nažalost, u nedjelju nismo pobijedili, iako je bilo šansi i mislim da smo po svemu bili bolji od Hajduka – rekao je Pavić nakon domaćih 0:0 u Jadranskom derbiju.

Golovi

Hajduku je, izuzev prestiža, utakmica bodovno bila bez nekog posebnog značaja. Rijeci pak strahovito bitna, a dojam je da se za pobjedu nije izgaralo onako kako to Rijeka inače čini kad joj Splićani stanu s druge strane. Dominirali ste, no i bili pomalo uspavani, spori. Je li vaš dojam na terenu na tragu te impresije s tribina?

– Pa po meni… Nije da se igralo sporo, nego se utakmica jednostavno tako odvijala. Otišla je u tom smjeru. Nisu nam ušle neke šanse, a bilo ih je, lopta im se šetala po gol-liniji, ali nikako da ode preko. Pa i ona greda. Bili smo bolji od njih, držali konce igre. No, neće nas gol i nemam što drugo reći nego da se nadam da će se to promijeniti i popraviti već od sljedeće utakmice.

Je li vas iznenadio Hajdukov naglašeno defenzivni pristup?

– Nisu nas ničime iznenadili. Znali smo da će nam prepustiti posjed, bili smo na sve spremni, ali, nažalost, nikako da zabijemo taj gol. To je toliko nevjerojatno da više ni ne znam što reći na tu temu.

Nikad nije uputno priču svesti na samo jednog igrača, no otkad se Toni Fruk ozlijedio kao da su svi ostali »zaboravili« dati bar taj jedan gol i riješiti utakmicu.

– A svi znamo koliko Fruk puno znači ekipi, znamo da je Toni naš najbolji igrač i onaj tko radi razliku na terenu. Bez njega je teže, ali mi smo ekipa i kao ekipa moramo biti konkretniji. Pokušavamo, trudimo se izgledati što je bolje moguće na terenu, biti konkretniji u zadnjoj trećini. Nažalost, jednostavno uđeš u razdoblje kad te gol neće.

Kakva je bila atmosfera nakon utakmice?

– Ni vesela, ni tužna. Možemo reći da smo zadovoljni našim igrom, ali naravno da bismo za puno zadovoljstvo i slavlje s našim publikom bili sretni da je koja lopta ušla koja u gol. U derbi smo ušli s namjerom i željom da pobijedimo.

Jeste li očekivali ovakav rasplet u finišu prvenstva?

– Ne, nisam se nadao da ću se dolaskom u Rijeku boriti za četvrto mjesto, ali… Bože moj, sve je to nogomet. Nekad ti da, nekad oduzme. Nama je u većini slučajeva ove sezone oduzeo i nije nas nagradio, iako smo imali dobru igru. Nadamo se da ćemo osigurati Europu kroz HNL i osvojiti Kup.

Plan

Dakle, unatoč tome što vas nogomet ne nagrađuje, tu su puna motiviranost i optimizam?

– Naravno. Ma, svi smo mi »nabrijani« i svi želimo pobjede, ali jednostavno nogomet nam trenutačno ne da i neće nas golovi. To je faza koju moramo prebroditi i vratit će nam se u utakmicama koje dolaze. Svi smo mi jaki u glavi i vjerujemo da možemo osvojiti Kup i doći do trećeg mjesta.

Sljedeća utakmica je jedna od najvažnijih, nedjeljno gostovanje kod Lokomotive, koja na petom mjestu ima samo dva boda manje. Oni se, valjda, neće zatvoriti i čekati svoju šansu iz tranzicije?

– Ne znam koji je njihov plan, mi idemo po sva tri boda da se približimo tom trećem mjestu i odvojimo od Lokomotive. Nama je u svakoj utakmici cilj preuzeti kontrolu igre. Posjedom, stvaranjem viška igrača, stvaranjem šansi… Idemo im pokazati ono u što smo svi uvjereni, da smo bolja momčad. I neka netko zabije, nebitno tko, samo da uđe u mrežu.

U dvoboju s Hajdukom čudno je bilo vidjeti da Rijeka koja traži pobjedu, prve izmjene radi tek u 83. minuti. Je li o tome bilo riječi u svlačionici?

– Nije. I meni je bilo čudno, tako da ne znam što bih vam rekao niti je moje da komentiram bilo što iz sfere trenerove ingerencije. Ja na to ne mogu utjecati, moje je da igram. Žao mi je naše fenomenalne publike. Daju nam toliku podršku, stalni su nam vjetar u leđa… Svima nam je žao što nismo i njih i sebe nagradili pobjedom nad Hajdukom.

Kako je pala odluka o preseljenju iz Dinama u Rijeku?

– Ovdje je život fenomenalan. Na prvu djeluje kao velika promjena, a zapravo… Rijeka i Dinamo su klubovi koji su po svemu, od uvjeta za rad nadalje, tu negdje… U pet deka. Pa zapravo i nije neka prevelika razlika. Jako sam zadovoljan prelaskom u Rijeku – zaključio je Branko Pavić.

Riječka struka i momčad sad imaju cijeli tjedan za pripremu jedne od najvažnijih ovosezonskih utakmica. Tu su porazi od Istre, Gorice, Osijeka i Varaždina. Igrači često ističu svoj šampionski karakter. Do kraja imaju još četiri HNL utakmice. Mogu li pobijediti Lokomotivu, Vukovar, Istru i Goricu?

Objava On je bio rijetka svijetla točka u Jadranskom derbiju: “Jaki smo u glavi, vjerujemo u Kup i treće mjesto” pojavila se prvi puta na Novi list.