U svijetu vrhunskog sporta prijelaz iz juniorske u seniorsku konkurenciju često je najosjetljiviji trenutak, prostor u kojem talent mora dokazati svoju stvarnu vrijednost. Upravo na tom prijelazu nalazi se mlada hrvatska taekwondo reprezentativka, Riječanka Sara Prpić, sportašica koja iz turnira u turnir potvrđuje da pripada samom vrhu svoje kategorije. Od prvih koraka u TKD-u Grobnik do afirmacije u redovima TKD-a Velika Gorica, njezin put obilježen je kontinuiranim rastom, disciplinom i jasnom ambicijom.

Viceprvakinja Hrvatske te osvajačica srebrnih medalja na Croatia Openu i Dracula Openu 2023. godine, Sara danas ulazi u novu fazu karijere u kojoj se bodovi skupljaju za najveće svjetske smotre, a svaki nastup nosi dodatnu težinu. Titula mlađe seniorske prvakinje Hrvatske, kao i zapaženi rezultati na međunarodnim turnirima, potvrdili su njezin potencijal, ali i otvorili vrata prema elitnoj seniorskoj konkurenciji Europskom seniorskom prvenstvu koje se održava od 12. do 14. svibnja u Münchenu. Ovo je najprestižniji turnir sezone na kojem se bore najbolji seniori kontinenta. Veliki izazov koji dolazi u trenutku kada paralelno završava gimnaziju, trenira u nekoliko sredina i gradi svoje mjesto u reprezentaciji. Ipak Sara s osmijehom i entuzijazmom obavlja sve zadatke i puna vjere pristupa svakom zadatku. U razgovoru koji slijedi, Sara otkriva kako izgleda njezina svakodnevica, što stoji iza rezultata koje postiže te koliko je snažna vjera u vlastite mogućnosti na putu prema cilju koji dijeli s gotovo svakim vrhunskim sportašem u nastupu na Olimpijskim igrama.

Privatni album

ODRICANJA I UPORNOST

Kakav je bio osjećaj kada je postalo službeno da putujete na svoje prvo veliko seniorsko natjecanje?

– Osjećaj je bio zaista poseban i neopisiv. To je za mene potvrda da su se sav trud, odricanja i upornost isplatili. Velika mi je čast biti dio seniorske reprezentacije i predstavljati Hrvatsku na tako velikoj sceni.

Počeli ste u TKD-u Grobnik, a sada branite boje Velike Gorice. Kako je ta promjena sredine utjecala na vaš razvoj?

– Prije svega, izuzetno sam zahvalna TKD-u Grobnik i treneru Jurici Prpiću jer sam tamo napravila svoje prve taekwondo korake i stekla temelj znanja i ljubavi prema sportu. Međutim, s vremenom sam osjetila potrebu za većim izazovima i napretkom, pa sam počela surađivati s TKD-om Motiv+ i trenerom Igorom Matićem, koji me doveo do ove razine. Ta promjena mi je puno pomogla u razvoju, a vjerujem da će se pravi iskorak tek vidjeti kada se na jesen preselim u Zagreb i budem trenirala u kontinuitetu svaki dan. Trenutačno, dok završavam školu u Rijeci, treniram i u TK-u Primorje, na čemu sam također vrlo zahvalna.

Foto Dean Miculinić

Titula mlađe seniorske prvakinje Hrvatske bila je snažna odskočna daska. Je li taj rezultat bio ključan trenutak u kojem ste shvatili da doista pripadate samom europskom vrhu?

– Ta medalja mi jako puno znači, pogotovo zato što sam u finalu pobijedila izuzetno kvalitetnu protivnicu, osvajačicu svjetske i europske medalje. Tada sam shvatila da mogu ravnopravno konkurirati na visokoj razini.

Nedavno ste na Skopje Openu osvojili seniorsku broncu. Koliko vam je taj turnir pomogao da osjetite snagu konkurencije koja vas čeka u Njemačkoj?

Privatni album

– Skopje Open bio je jako važan turnir za mene. Osvojena brončana medalja osigurala mi je mjesto u seniorskoj reprezentaciji, što mu daje još veću težinu. Konkurencija je bila jaka i to mi je dalo realnu sliku onoga što me čeka. Vjerujem da se uz kvalitetne pripreme mogu nositi s najboljima.

DVA TRENINGA DNEVNO

Odabrali ste raditi posebne treninge kod trenera Tomislava Martinovića, istaknutog magistara kineziologije, specijaliziranog za opću fizičku pripremu sportaša. Što je bilo presudno u izboru baš njega kao mentora i kako biste opisali vašu dosadašnju suradnju?

– Tomislav je zapravo bio moj profesor tjelesnog, a kasnije su nam ga preporučili i drugi treneri. Suradnja je krenula spontano, ali se pokazala kao pun pogodak. Jako sam zadovoljna njegovim pristupom i radom na mojoj snazi i kondiciji, što je uz tehniku i sparing izuzetno važno u taekwondou. Treniramo u profesionalnom prostoru gyma Studio S, zbog čega sam također zahvalna na ustupljenom prostoru i terminu.

Kako izgleda vaš uobičajeni radni dan tijekom ovih završnih priprema i koliko sati dnevno provodite u dvorani pod stručnim nadzorom trenera?

– Moj dan je prilično zahtjevan. Škola mi je ujutro, najčešće do 14 sati, nakon čega idem na trening snage u studio S s Tomislavom Martinovićem koji traje oko sat vremena. Nakon toga slijedi kratki odmor i učenje, ali već navečer, oko 19 sati, imam taekwondo trening u klubu koji traje oko dva sata.

Natječete se u kategoriji do 46 kilograma. Koliko je zahtjevno održavati tu kilažu uz rigorozne treninge i utječe li to na vašu energiju u samoj borbi?

– Uz pravilnu prehranu i kontrolirano skidanje kilograma nije pretjerano zahtjevno. Jedino je zadnji tjedan prije natjecanja malo teži zbog smanjenog unosa hrane i tekućine, što utječe na energiju, ali na to sam već navikla.

Imate li neki »cheat meal« kojem se veselite nakon Münchena?

Privatni album

– Obožavam slatko, tako da se definitivno veselim palačinkama… A možda i dobrom kebabu, ha, ha, ha…

MIR I MOLITVA

Imate li neki poseban ritual prije ulaska na tatami kako biste se resetirali i fokusirali?

– Pokušam se smiriti, fokusirati i pomolim se. To mi daje unutarnji mir i sigurnost prije izlaska na tatami.

Tko su vam najveći uzori u svijetu taekwondoa i čiju tehniku najradije proučavate na snimkama?

Foto Dean Miculinić

– Moj najveći uzor je Lena Stojković. Osim nje, jako volim proučavati ruske natjecateljice zbog njihove brzine i vrhunske tehnike.

Ove ste godine maturantica Salezijanske klasične gimnazije. Kako uspijevate uskladiti školske obveze, učenje za maturu i vrhunski sport, te imaju li profesori razumijevanja za vaša izbivanja?

– Nije uvijek lako, pogotovo sada u završnom razredu, ali trudim se maksimalno organizirati vrijeme. Profesori imaju razumijevanja i izlaze mi u susret kada zbog natjecanja izostajem.

Planirate li upisati kineziologiju ili ste odabrali nešto nevezano za sport?

– Ne planiram upisati kineziologiju, odlučila sam se za nešto drugo, ali bih to zasad zadržala za sebe.

Prijelaz iz juniorske u seniorsku konkurenciju često je najteži korak u karijeri. Što ste kod sebe najviše morali promijeniti u pristupu borbi?

– Kod seniora je naglasak puno više na taktici i razmišljanju. Glava igra možda i veću ulogu nego snaga i kondicija, dok se kod juniora često ide više na instinkt i agresivnost.

MENTALNA ČVRSTINA

Koje su vaše najveće prednosti u odnosu na suparnice u kategoriji? Je li to brzina, taktika ili mentalna čvrstina?

Privatni album

– Smatram da su moje prednosti brzina, fleksibilnost i mentalna čvrstina. Ipak, mentalni aspekt je dvosjekli mač jer fokus može odlučiti borbu.

Koliko vam u borbi znači glas trenera s klupe i čujete li ga uopće dok traje buka u dvorani i adrenalin raste?

– Izuzetno puno. Trener vidi situaciju iz drugog kuta i daje ključne upute. Unatoč buci i adrenalinu, njegov glas uvijek uspijem čuti.

Koja je vaša omiljena borbena tehnika, udarac, kojom najčešće osvojite bodove?

– Najdraža mi je nerio chagi iz klinča, kojom često osvajam bodove.

Da se ne bavite teakwondoom, koji sport bi vam bio najzanimljiviji?

– Definitivno gimnastika – čak sam u jednom trenutku razmišljala o prelasku, ali sam ipak ostala u taekwondou.

S kojim biste se rezultatom iz Münchena vratili kući potpuno zadovoljni? Je li fokus isključivo na medalji ili prvenstveno na stjecanju seniorskog iskustva?

– Naravno da se nadam što boljem rezultatu, ali trenutačno je fokus i na stjecanju iskustva, s obzirom na uvjete treninga i nedostatak sparing partnera.

Kako vaši prijatelji s Grobnika, iz Rijeke i kolege iz Salezijanske gimnazije proživljavaju vaše uspjehe? Planiraju li vas pratiti u Münchenu?

– Prijatelji i kolege su mi velika podrška. Prate moja natjecanja i znam da će me bodriti i ovaj put, makar putem prijenosa.

Gdje se vidite za četiri godine? Jesu li Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. vaš krajnji cilj i san?

– Olimpijske igre su san svakog sportaša, pa tako i moj. Dat ću sve od sebe da taj san pokušam ostvariti.

TOMISLAV MARTINOVIĆ: SARINA STRAST I TRUD SU INSPIRACIJA

Kao njezin kondicijski trener, imam sreću raditi sa Sarom Prpić na razvoju njezinih motoričkih sposobnosti za taekwondo. Sara je učenica Salezijanske gimnazije, što je veliki izazov jer često mora izostajati s nastave zbog treninga i natjecanja. No, uz nevjerojatnu predanost i podršku svoje obitelji, koja joj je najveća potpora, ona postiže sjajne rezultate. Iako je ponekad teško naći sparing partnere u Rijeci, ona se ne predaje, već hrabro trenira, čak i u skromnijim uvjetima. Njena strast i trud zaista su inspiracija – objašnjava Sarinu predanost njezin kondicijski trener Tomislav Martinović.

MAMA KRIVAC ZA SVE

Vaša je mama također trenirala taekwondo, koliko je to utjecalo na vaš sportski razvoj i sjećate li se točno koliko ste imali godina kada ste odradili prvi trening?

– Mama je trenirala taekwondo, ali me prvo upisala na plivanje. Kako sam bila jako energično dijete, već s četiri godine sam krenula na taekwondo i odmah se zaljubila u taj sport.

Objava Riječanka Sara je prvakinja Hrvatske u taekwondou: ‘Nakon Münchena se veselim palačinkama i kebabu’ pojavila se prvi puta na Novi list.