ZAGREB Značaj pobjede Bijelih na nedjeljnom gostovanju kod Lokomotive (3:0) najbolje može dočarati scena koja se odigrala nakon utakmice pokraj autobusa Rijeke. Čim mu je dvostruki strijelac Daniel Adu-Adjei upao u vidno polje, Victor Sanchez došao je do njega i prisno ga zagrlio. Onako, baš očinski, a pritom mu je šapnuo nešto zbog čega se obojici razvukao osmijeh od uha do uha.

Nogometna promišljanja kažu da tri boda osvojena u srazu s izravnim suparnikom vrijede dvostruko, a Rijeka je do nedjelje imala takav odnos s Lokomotivom u borbi za četvrto mjesto. Da je ta utakmica okončana domaćom pobjedom, pogled prema Europi s Rujevice ne bi bio tako čist kao danas. Istina, teorija kaže da Lokomotiva u preostala tri kola može nadoknaditi pet bodova zaostatka za Rijekom, ali zdrav razum govori drugačije.

Kup

Uostalom, tako sugerira i raspored do kraja prvenstva. Pred Rijekom su domaće utakmice s Vukovarom 1991 i Goricom, a između njih je smješteno gostovanje u Puli. Lokomotiva pak u idućem kolu ide na noge Varaždinu. Nakon toga na stadionu Maksimir igra s Hajdukom pa Dinamom. Jednostavno, ako Rijeka ne uspije barem sačuvati četvrto mjesto, onda nije ni zaslužila ništa bolje.

Pogled u retrovizor sugerira da je takav scenarij teško ostvariv. Nedjeljna utakmica nije bila nogometni praznik, no Rijeka ju je suvereno odradila, a Adu-Adjei je prekinuo golgeterski post koji je trajao od 1. ožujka. Da stvar bude zanimljivija, tada je također zabio Lokomotivi, i to u šestoj minuti sudačke nadoknade, za potvrdu pobjede na Rujevici (2:0). U nedjelju je nakon jedanaest utakmica suše u svim natjecanjima, poentirao kada je to bilo najpotrebnije i Rijeci je donio sigurnost.

– Bila je ovo teška utakmica velikih uloga. Mislim da smo je odigrali vrlo dobro, oslanjajući se na snažne strane svoje igre. Bili smo agresivni i pametni kada smo imali loptu u svom posjedu. Nismo dopustili Lokomotivi da nam ozbiljnije zaprijeti, pogotovo nakon što smo došli u vodstvo. Sve je bilo vrlo dobro za nas u svakoj liniji momčadi – kaže Adu-Adjei.

Teoretski ste blizu potvrde Europe?

– Bez obzira na sve okolnosti, ništa nismo osigurali sve dok postoje teoretski izgledi za drugačiji ishod. Osim toga, ova liga je vrlo izjednačena, ovdje svatko svakoga može pobijediti. Do ove utakmice s Lokomotivom mi smo osvojili dva boda u četiri kola. Prema tome, svakoj utakmici do kraja prvenstva moramo pristupiti kao da je finale, kao da o njoj ovisi cijela sezona. Sada smo u dobroj poziciji koju možemo sačuvati samo ako sve do kraja odigramo iz sve snage. Sigurno se nećemo opustiti jer to nikome nikada nije donijelo ništa dobro. Moramo biti maksimalno fokusirani samo na svaku iduću utakmicu.

Petak vam donosi dvoboj s Vukovarom 1991 na Rujevici, a 13. svibnja vas u Osijeku očekuje finale Kupa s Dinamom. Kažete da fokus mora biti samo na svakoj idućoj utakmici. No, pobjegnu li misli prema borbi za trofej?

– To je teško izbjeći jer svi znamo da je riječ o velikoj takmici. Međutim, kao profesionalni nogometaši moramo znati koji su naši prioriteti u određenom trenutku. Danas je to utakmica idućega kola pred našim navijačima. Jasno je da se radujemo finalu Kupa i prilici da osvojimo trofej, ali o tome ćemo intenzivno razmišljati tek nakon petka. Do tada je naš fokus isključivo na idućem kolu prvenstva. Želimo osvojiti tri boda i vratiti se na treće mjesto. Možda to bude samo na jedan dan, a možda i na duže vrijeme. U svakom slučaju, svi želimo pobjednički zaključiti ovu sezonu.

Visoka razina

Vodstvo protiv Lokomotive stiglo je u 14. minuti nakon što je Josip Posavec izletio iz kaznenog prostora i pokupio Luku Dajčera na dvadeset metara od gola, čime vam se otvorio put prema praznoj mreži. Kako je to izgledalo iz vaše pozicije?

– Ta situacija je stvarno izgledala bizarno. Iz naše linije je išla duga lopta, a ja sam se pokušavao ugurati ispred njihovog braniča da bih uhvatio što bolju poziciju za bijeg prema njihovom golu. Zatim je uslijedio kaos. Ne znam što se, ni kako se sve odigralo, samo sam vidio da su se vratar i branič sudarili, a ja sam ostao pred praznim golom s loptom u nogama. Valjda sam imao sreće da se sve tako odigralo. Bila je to neobična situacija i zato sam pogledao prema sucu.

Imali ste i sreće da vratar nije uletio u vas?

– Apsolutno. U takvoj situaciji svašta se može dogoditi. Vratar me malo zakvačio, osjetio sam taj kontakt, ali sve se odigralo povoljno za nas. Taj gol nam je donio rano vodstvo i sigurnost koja nam je bila potrebna. Rekao bih da smo u tom trenutku osjetili da možemo ostvariti rezultat koji želimo. Kada smo zabili drugi gol, preuzeli smo potpunu kontrolu, svi smo odlično odrađivali svoje zadatke i mirno smo priveli utakmicu kraju. Ova pobjeda puno nam znači, a posebno dobro je što smo bili na visokoj razini u obrambenoj fazi igre i nismo primili gol.

Objava Dvostruki strijelac za Bijele u Maksimiru: “Obožavam zabijati golove, a sada želim prvi trofej u karijeri” pojavila se prvi puta na Novi list.