Za kulturni život cresko-lošinjskog otočja, nenadoknadiv je gubitak smrt Bernarda Balona (80). Iako po struci ekonomist, najdublji je trag ostavio kao urednik časopisa, zbirki pjesama, zbornika, svestrani čuvar cresko-lošinjske kulturno-povijesne baštine, tumač zapisa na glagoljici, erudicijom koja je do izražaja dolazila na predstavljanjima knjiga i u neformalnim razgovorima, povezivanjima otočnog kulturnog kruga sa srodnima na širem istarsko-kvarnerskom području.

Bernard Balon rođen je 1946. godine u Valunu i već je kao dječak spoznao važnost Valunske ploče, jednog od najstarijih epigrafskih spomenika u Hrvatskoj iz XI. stoljeća, u valunskoj župnoj crkvi. U vrijeme turističkog razvoja ovog slikovitog creskog mjestanca, kao učenik osnovne škole pokazivao je Valunsku ploču turistima, a dolaskom u Rijeku na školovanje, uključio se u tamošnju studentsku kulturnu scenu i upoznao Branka Fučića, vodećeg stručnjaka za glagoljicu, s kojim je do kraja ostao prijatelj i suradnik, a Fučić mu je bio i kum na vjenčanju.

Kratko je radio kao učitelj u Orlecu, vratio se u Rijeku, a 1977. godine doselio u Mali Lošinj, radeći najprije u Upravi prihoda, potom od 1979. do 1985. kao tajnik Izvršnog vijeća Općine Cres-Lošinj, a najdulje, sve do umirovljenja, kao šef u istoj službi koja je isprva bila Služba društvenog knjigovodstva (SDK), pa Zavod za platni promet (ZAP), a onda Financijska agencija (FINA). Povezavši se s lošinjskim intelektualnim krugom i ostvarivši najsveobuhvatniju suradnju s Julijanom Sokolićem, postao je 1979. godine prvi glavni urednik mjesečnika Otočki vjesnik i to ostao sljedećih šest godina. Za turističku monografiju »Cres-Lošinj« napisao je prilog »Povijesne mijene«, sudjelovao je u otvaranju Glagoljskog lapidarija Branka Fučića u Valunu, bio među utemeljiteljima, prvi tajnik i prvi urednik zavičajne biblioteke Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj. Na tom je mjestu dao golem doprinos afirmaciji mladih otočnih autora poput pjesnika Dalide Toić, Valtera Mužića i Aveline Damijanjević, ali i novom vrednovanju autora iz prohujalih stoljeća – prvenstveno Franića Vodarića Cresanina čiji je rukopis »Muka« iz XVII. stoljeća, u suradnji s Kuzmom Moskatelom, doveo do prvotiska, a potom je nastala i glasovita kazališna predstava. Angažirao se na objavi rukopisa filozofskih misli i pjesama Andra Vida Mihičića i vrlo je vjerojatno da je to pridonijelo Mihičićevoj odluci da svoju dragocjenu zbirku umjetnina prepusti rodnoj cresko-lošinjskoj općini (danas je u Lošinjskom muzeju, op.a.), a ne drugim zainteresiranim sredinama. U »Kvarnerskom otočnom lucidaru« Milana Rakovca sudjelovao je kao urednik i priređivač napisa o legendi o Vranskom jezeru.

U Valunu, Balon je bio utemeljitelj Zavičajnog društva Bratohna (prema jednom od osobnih imena s Valunske ploče, op.a.) – gotovo da i nema posjetitelja koji ne zastane kraj megalitske skulpture »Stol« Ljuba de Karine na vidikovcu Gracine s kojeg puca pogled na Valunski zaljev, a skulptura je postavljena upravo u režiji »Bratohne«.

»Više puta se govorilo u našem krugu istomišljenika da je velika šteta što Balon češće ne piše jer su svi njegovi malobrojni tekstovi izvorna književna ostvarenja visoke vrijednosti koja odišu znanjem, kulturom i ljubavlju, pa imaju stoga nezaobilaznu vrijednost i dragost. No, Balon je veoma pažljiv kod pisanja, dugo razmišlja o svakom slovu, stavku, tekstu. Pazi na jezik, formu i ljepotu napisanog pa mu nije lako sastaviti i kraći prilog, a za slaganje i uređivanje tuđih tekstova i knjiga ulaže veliku energiju i točnost, što uzima mnogo vremena i umne energije«, zapisao je Julijano Sokolić o Balonu u knjizi »Sjećanje na ljepotu stvaranja«.

Odlaskom u mirovinu, Balon je većinu vremena provodio u Rijeci, a zasada je jedina osoba koja je dobila nagradu za životno djelo i od Grada Malog Lošinja (2009. godine) i Grada Cresa (2014. godine).

Posljednji ispraćaj Bernarda Balona bit će danas u 16 sati u župnoj crkvi u Valunu te odmah potom na mjesnom groblju na Bućevu.

Objava Bernard Balon bio je svestrani čuvar kulturno-povijesne baštine Cresa i Lošinja pojavila se prvi puta na Novi list.