RIJEKA Trener Rijeke Matjaž Kek prvi je put vodio Bijele u nekoj europskoj utakmici u drugom pretkolu Europske lige protiv Prestatyna, momčadi iz Walesa. Prestatyn je udaljen samo 30 kilometara zračne linije od Liverpoola, ali dva široka ušća, rijeke Dee i Mersey, razlog su što cestom treba proći 60 kilometara. Tog 18. srpnja 2013. godine Rijeka je potopila Prestatyn uz tri gola Leona Benka. Za prvi, postignut u 19. minuti na Kantridi, asistent je bio Ivan Tomečak.

– Petarda za početak. Asistirao sam Benku lijevom nogom, valjda je Bertoša bio ozlijeđen pa sam igrao lijevog beka – prisjeća se 36-godišnji Ivan Tomečak, u kojem još ima nogometne vatre.

– Prošlo je već puno vremena, i ja sam malo osvježio pamćenje i pokušao uloviti u glavi neke slike. Znam da je atmosfera na stadionu bila dobra, tribine Kantride bile su pune. Tada Riječani još nisu bili naviknuti na takve europske utakmice. Došli su u nemogućem broju, dali su nam podršku, a mi smo to na terenu pretočili u uvjerljivu pobjedu.

Svi golovi pali su iz centaršuta, ali to nam je bila »forza« te sezone. Sjećam se vratara, koji je ušao u igru u završnici. Imao je dobrih tridesetak kilograma viška. Cijeli stadion tada je bio oduševljen potezom trenera. Mislim da su igrači Prestatyna tada bili poluamateri.

Dotični vratar bio je Jonathan Hill-Dunt. Ušao je u igru u 87. minuti… Zanimljivo, dvojica igrača Rijeke s te utakmice danas su Kekovi pomoćnici, Mate Maleš i Ivan Vargić. Treći, Antonini Čulina, pomoćnik je sportskog direktora Bijelih, Darka Raića Sudara.

– U trećem pretkolu pobijedili smo Žilinu 2:1, a nakon toga smo odigrali 1:1 u Slovačkoj uz gol Pokrivača.

Temelj

Nikola Pokrivač tragično je preminuo prije 15 mjeseci u prometnoj nesreći na Turanjskoj obilaznici u Karlovcu, nakon treninga.

– Jednom je netko rekao: Nikad ne znaš kada ti je zadnji dan. Nažalost, tako je, kako je.

Uslijedio je Stuttgart, 2:1 na Kantridi i 2:2 u Stuttgartu uz gol Gorana Mujanovića u četvrtoj minuti sudačke nadoknade.

– Taj Stuttgart pokrenuo je cijeli projekt Rijeke, koja je poznata u Europi, ozbiljan je klub za cijelu ovu regiju. Dobro stoji i na europskom planu, daje reprezentativce, što prije toga nije bilo. Ta prva, uspješna sezona bila je temelj svega što se kasnije napravilo, svih idućih rezultata. Vidjelo se već tada da se sve radi sa smislom. Godinu dana nakon što je Damir Mišković preuzeo klub te postavio Keka za trenera, krenuli su rezultati, osvojena su dva prvenstva, nebrojeni Kupovi. Samo sam ih ja osvojio tri s Rijekom plus Superkup. No, s Rijekom nikad nisam osvojio prvenstvo.

Matjaž Kek… Kod njega nema labavo.

– Igrači ga vole ili ne vole, nema sredine. Mene je kao igrača obožavao. Imao sam kod njega maksimalan kredit. Vjerojatno sam to zaslužio ponašanjem na terenu i izvan njega. Kod njega se točno zna što se radi u kojem trenutku, ima svoje zahtjeve. On je dosta strog, što se vidjelo u slučaju Rukavine, koji je to osjetio na svojoj koži zbog poigravanja na pripremama. Kek to nije napravio zbog Rukavine, već da to nekome ne bi palo na pamet u ozbiljnijim utakmicama, poput ovih koje slijede. To je Kek. Igračima je stavio pečat da se sjete…

Čuo sam se s nekim igračima koji su bili na toj utakmici i vidjeli Rukavininu reakciju kad je zamijenjen u 18. minuti. To je jednostavno školovanje svih ostalih da igračima ne padne nešto slično na pamet. Igračima je nekad teško pojmljivo što Kek traži od momčadi, ali to tako funcionira. Njemu se nitko neće igrati po terenu tamo gdje ne treba. U zadnjih 30 metara radi što moraš, a na protivničkoj strani radi što hoćeš.

Bijeli sutra otvaraju sezonu. Favoriti su protiv Derry Cityja, ali mehanizmi Kekove momčadi sigurno još nisu sasvim uglađeni.

– Nisi siguran na čemu si, pogotovo kad igraš protiv momčadi koja je u ritmu utakmica. Nijedan prijateljski susret ne može nadomjestiti službeni, bez obzira na protivnika. Nezgodno je, drugačije je jer sve što je na pripremama štimalo, sada neće raditi u toj mjeri. I onda u toj prvoj utakmici budeš »sramežljiv«. Opet, možda na pripremnim utakmica nisi izgledao dobro, očekivanja su bila veća pa na premijeri budeš maksimalno koncentriran i naneseš veliku štetu suparniku. Te prve utakmice su puno opasnije ako nisi odigrao barem dva kola.

Ivan je s Rudešom osvojio još jednu titulu, onu prvaka SuperSport Prve NL.

– Istekao mi je ugovor s Rudešom, a nakon toga nismo našli zajednički jezik i naši su se putevi razišli. Trenutno sam bez kluba. Bilo je ponuda, ali ništa što bi me zanimalo. Već polako gledam prema trenerskom smjeru, to je bolje nego se mučiti u Prvoj NL. Ta je liga puna kontakata. U jednoj utakmici sam vjerojatno dobio više udaraca nego u cijeloj karijeri. Dobiješ loptu, predaš je, a nakon deset sekundi – bum. Iz vedra neba. I još se sudac pravi da ništa nije vidio… Sada se iznenada pojavilo nešto zanimljivo u inozemstvu, ali vidjet ćemo hoće li biti službene ponude.

Trenutno je na odmoru s obitelji, uživa u čarima Jadrana, trči i igra nogomet sa sinovima.

– Odmor je aktivan, mi nikad ne odmaramo. Uvijek je to trčanje, ali nekad otiđem na igralište i zaigram s dečkima koji se tamo nađu. Ima mlađih, ima starijih pa se nešto i odigra, tek toliko da se promijeni ritam. Pretrčim pet, šest kilometara u prosjeku, nekad je to i desetka da bi se održavala ta baza. Tijekom godina sam uvijek trčao između šest do deset kilometara. Ako bi ritam bio brži, onda bi distanca bila kraća.

Dvije faze

Za Rijeku je odigrao 191 utakmicu, što ga svrstava na diobu 12. mjesta po broju nastupa.

– Podijelio bih to na dvije faze, na Kekovu te na dio kada su treneri bili Bišćan, Rožman i Tomić. U Kekovu razdoblju bio sam relativno mlad igrač, jako željan dokazivanja, baš kao i klub, koji se želio pojaviti na nogometnoj mapi Hrvatske, ali i šire. Atmosfera je bila nevjerojatna, ta nas je klima i dovela do tih rezultata. Izbacili smo Stuttgart. Možda oni tada nisu bili u najboljem trenutku, ali trebalo ih je pobijediti, nitko ti ništa nije darovao. Sve se poklopilo, kvaliteta kluba, trenera, svega, uz nevjerojatnu podršku.

Kada sam se vratio, već je osvojena dvostruka kruna, ljudi su navikli na uspjehe. Europa je bila nešto normalno, kao i osvajanje trofeja, iako se slavilo kao da je prvi. Kada god bih prošetao, uvijek bi ti teta na tržnici gurnula koji komad voća ili povrća više, u kafićima bi uvijek netko platio kavu. Nama je to bilo normalno u prvoj sezoni, ali ljudi su nas znali iznenaditi svaki dan. Dečko sam iz Zagreba, rođeni Purger, s Dinamom sam osvojio deset trofeja i kada bi te negdje drugdje lijepo dočekali, moraš osjećati ponos što su te prihvatili kao da si kod kuće.

Nastavljaju se dolasci Zagrepčana na Kvarner, gdje proigraju. Branko Pavić je tako bljesnuo prošle sezone i ustalio se u prvih jedanaest.

– Dosta je igrača došlo iz Dinama, između ostalih, Andrej Kramarić i ja, Nikola Pokrivač, Ivan Krstanović… Mate Maleš je došao iz Lokomotive. Mislim da smo svi stvarno ostavili dobar trag i pokazali da nam godi taj riječki zrak u nogometnom smislu. Rijeka je jedno od najboljih okruženja za mladog igrača i njegov razvoj, pogotovo s Rujevicom i kompleksom koji se napravio.

Zagreb je blizu, a opet su na moru. Pritisak nije toliko velik kao u Dinamu, a pogotovo nije kao u Splitu i Hajduku. Možeš biti opušteniji, možeš igrati najbolji nogomet, a opet te dovoljno diže i daje podršku da se može ostvariti dobar rezultat. Baš je idealna sredina za razvoj mladog igrača.

Prvenstvo počinje 31. srpnja utakmicom između Gorice i Osijeka. Bijeli dočekuju Rudeš 2. kolovoza. Početak susreta na Rujevici zakazan je za 21 sat. Modri kreću s »pole positiona«.

– Definitivno. Dinamo je zadržao većinu igrača, još su se pojačali na nekim pozicijama. Dinamo ima velika očekivanja od ove sezone.

Jedno je sigurno, Kek neće dozvoliti 33 boda zaostatka za Modrima, koliko su ih skupili Radomir Đalović i Victor Sanchez prošle sezone.

Objava Tomečak je bio dio momčadi u Kekovoj europskoj premijeri: “Rijeka ne smije biti sramežljiva” pojavila se prvi puta na Novi list.