Uz Zagreb i Zagrebačku županiju, jedino je Primorska-goranska županija iznad prosjeka Hrvatske po visini isplaćene neto plaće zaposlenima u pravnim osobama, u prvom kvartalu 2026. Prosjek je 1.531 euro, a u PGŽ-u iznosi 1.544 eura.

Primorsko-goranska županija ujedno je tako i treća po visini isplaćene neto plaće u Hrvatskoj u pravnim osobama u istom razdoblju. Navodi se to u rujanskoj publikaciji Ekonomskog instituta Zagreb, Regio-novosti, koja koristi podatke DZS-a.

Naime, prosječna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama na razini cijelog hrvatskog gospodarstva u prvom tromjesečju 2026. iznosila je 1.531 euro.

U odnosu na isto tromjesečje 2025. riječ je, navodi se, o nominalnom rastu od osam posto, ali kako se inflacija u prva tri mjeseca 2026. kretala od 3,4 do 4,8 posto, realni rast plaća bio upola manji od nominalnog.

Izrazita razlika

S najvišom prosječnom neto plaćom od 1.769 eura po zaposlenom predvodi Grad Zagreb, iza kojeg slijede Zagrebačka (1.557 eura) pa Primorsko-goranska županija (1.544 eura).

Spomenute tri županije ostvaruju prosječne neto plaće po zaposlenom iznad državnog prosjeka (1.531 euro), tumači EIZG. Samo tri županije, odnosno Zagreb, njegova šira županija i PGŽ su dakle iznad prosjeka, koji je relativno visok vjerojatno zato što sam Zagreb zapošljava daleko najviše radnika koji ga visinom plaća bitno dižu.

Taj prosjek sustiže, zasad, tek okolica glavnog grada (Županija) i PGŽ, dok su u čak 18 preostalih županija prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama bile ispod razine državnog prosjeka.

Najniže plaće, navodi se u publikaciji, su pritom zabilježene u Virovitičko-podravskoj, 1.350 eura (88,2 posto državnog prosjeka), Brodsko-posavskoj, 1.360 eura (88,8 posto državnog prosjeka), Vukovarsko-srijemskoj, 1.378 eura (90,0 posto državnog prosjeka) i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, 1.389 eura (90,7 posto državnog prosjeka).

Razlika između najviše i najniže prosječne plaće bila je izrazita: neto plaća u Gradu Zagrebu bila je za 419 eura, odnosno 31 posto, viša nego u Virovitičko-podravskoj županiji.

Isto tako, Primorsko-goranska županija našla se i među prve tri županije s najbržim međugodišnjim rastom plaća od čak 8,6 posto, dok je primjerice Istarska zabilježila rast od tek 7,2 posto. Istarska je županija s prosječnom neto plaćom od 1.421 euro tek na 12. mjestu.

No, poznavatelji statističkih kretanja plaća u Primorsko-goranskoj županiji, koji primjerice iz godine u godinu prate Finina izvješća o uspješnosti poslovanja poduzetnika po županijama, znaju da primorsko-goranske plaće, one koje isplaćuju poduzetnici, nisu tako visoko kao na ljestvici ove publikacije. PGŽ je primjerice u 2024., što je zadnja po godinama dostupna ova Finina analiza, visinom plaće od svega 1.139 eura neto po zaposlenom bila na petom mjestu, a ispred nje su osim Zagreba i ZG-županije, bile i Istarska i Šibensko-kninska županija.

Još godinu ranije prosječno je radnik kod poduzetnika u PGŽ-u mjesečno dobivao samo 987 eura neto, itd. Provjerili smo, jaz od oko 400 eura koji se javlja kada se prate DZS-ovi podaci koje koristi EIZG i podaci Fine nastaje zato što Fina prati samo poduzetnike, poduzeća, koja posluju s ciljem stjecanja dobiti. Ona mahom spadaju u privatni sektor, ali mogu biti i u vlasništvu javnog.

To mogu biti i zaposleni u obrtima i samostalni djelatnici koji su obveznici predaje godišnjih financijskih izvještaja, dakle obveznici poreza na dobit. DZS, odnosno pravne osobe u smislu publikacije koju je objavio EIZG, odnose se samo na pravne osobe, prema sjedištu tvrtke, no iako isključuje poduzetnike fizičke osobe, s druge strane bitno širi opseg prema javnom sektoru jer se odnosi na sve koji imaju pravnu osobnost, a to su, uz tvrtke, i tijela javne vlasti, gradovi, općine, županija, ustanove, agencije, fakulteti, bolnice i tako dalje. Dakle, tu je i privatni (dio) i javni sektor u širem smislu.

Zagreb na vrhu

Ako se dakle gleda zbirno sve pravne osobe, što uključuje i javni sektor, uključujući i spomenute državne, regionalne i lokalne institucije, županije, gradove i njihove ustanove, dakle sve koji imaju pravnu osobnost, ali ne posluju s ciljem stjecanja dobiti, tu je plaća u PGŽ-u bitno veća, za nekih 400-tinjak eura, nego kada se gledaju samo plaće zaposlenih kod poduzetnika. No, veći je i prosjek za cijelu RH.

Dok je po DZS-u prosjek spomenutih 1.531 euro, po Fini je 1.171 euro, što daje razliku od 360 eura. No, u PGŽ je razlika i veća: 405 eura.

U Istri je primjerice »samo« 254 eura. S obzirom da je kod PGŽ-a to stvorilo i bitnu razliku u rangu (na jednoj ljestvici je treća, a na drugoj peta), to ukazuje da je udio ili visina plaća, ili oboje, javnog sektora u PGŽ-u relativno još viša nego u usporedivim dijelovima Hrvatske, te bitno diže prosjek plaća i mijenja rang županije.

Stvara dakle posve novu sliku, bolju nego što ustvari jest kod poduzetničkog sektora. I bolju nego kod drugih županija. To bi moglo značiti i da je razlika u plaćama između javnog i privatnog sektora u PGŽ-u i nešto izraženija nego drugdje u Hrvatskoj.

Jer, iako su generalno prosječne neto plaće kod poduzetnika u cijeloj RH niže nego kada se uzmu sve pravne osobe, u Zagrebu su primjerice sjedišta svih važnih institucija, ali i sjedišta tvrtki, javnih i privatnih, u kojem radi veliki broj građana, te je Zagreb uvijek prvi – po oba kriterija.

PGŽ međutim baš »iskače« rangom ako se zbroje i plaće u javnom sektoru. Dakle, i asimetrija između plaća u javnom i privatnom sektoru, odnosno nejednakost o kojoj se sve više govori – u PGŽ bi mogla biti značajnije izražena nego u ostatku Hrvatske.

Jer, poduzetništvo u PGŽ-u obilježava prije svega trgovina, turizam i prerađivačka industrija, djelatnosti koje tradicionalno nemaju velike plaće.

Javni sektor »popravlja« skor, pri čemu ako se uzme da je prosjek 1.544 eura, a poduzetnici sami su »niže«, onda je jasno da javni sektor sam ima i više – da bi se dobio spomenuti prosjek.

Vjerojatno ima metodoloških ograničenja ovakve perspektive i raznih »začkoljica«, pa bi vjerojatno došlo i do nekog odstupanja da se točno računa.

Fina primjerice kaže da njihovi podaci u ovome nisu ni usporedivi s onima DZS-a. Mi smo ih ipak sučelili jer tema je prevažna, da bar ne bismo pokušali.

Isto tako, Fina nije izradila usporedivu analizu za 2025., pa imamo podatke samo za 2024. No, oni su dovoljno signifikantni.

Teško da su sami poduzetnici primjerice na godišnjoj razini plaće povećali baš toliko da bi to u bitnom dovelo u pitanje smjer zaključaka.

Objava Plaće u PGŽ-u izgledaju puno bolje nego što stvarno jesu. Evo što je podiglo prosjek pojavila se prvi puta na Novi list.