Da kinč nije kič članovi Etno-skupine uvjerili su se na radionici izrade kinča u četvrtak, 23. studenoga predvođeni kreativkom Astrid Šinković. Astrid nam je pokazala kako nastaju cvjetovi od krep-papira, a na koji način ružice. Ubrzo smo s lakoćom počeli izrađivati ukrase te popunjavati kutiju. Ljepota boja svjedoči o bogatstvu materijalne baštine Turopolja. Što je kinč?
„U velikoj grupi zimskih običaja posebno se izdvajaju oni božićno-novogodišnji, s prepoznatljivim elementom kićenja zelenila. Uz danas najraširenije božićno drvce, na području sjeverozapadne i središnje Hrvatske, ali i šire, primjerice, u Sloveniji i Austriji, nekoć je omiljen bio i tradicijski ukras izrađen od zelenih grana poznat pod lokalnim nazivima kinč ili cimer. Obično se postavljao iznad stola ili u kutu sobe, pričvršćen o strop. Izrađivao se od prepletenih zimzelenih grana i drugog zelenila te ukrašavao nakitom izrađenim od šarenog papira, najčešće ružama i lancima, Jabukama božićnicama, pozlaćenim ili posrebrenim orasima, ukrasima izrađenim od slame, svilenim bombonima i keksima – istim onima koji su se koristili za ukrašavanje božićnog drvca. Kinč je i lokalni naziv za sav kod kuće izrađen, uglavnom papirnati tradicijski nakit.“
Drago nam je osluškivati tradiciju te se radujemo da ćemo obogaćeni novim znanjima i vještinama ukrasiti unutrašnjost škole. (D.A.)