Leonarda Lugarić, Magdalena Muža i Josip Vranešić (6. razred) u pratnji voditeljice UZ Lajdica Marije Zbačnik bili su u Rumunjskoj od 29. 5. do 3. 6. 2023. godine. Dvadesetak zadrugara Zagrebačke županije sa svojim voditeljima posjetili su učenike i učitelje dvojezične rumunjsko-hrvatske gimnazije u Karaševu u Rumunjskoj i tamo stekli brojna nova prijateljstva i poznanstva te vještine izrade ukrasa na radionicama.

U utorak 30. svibnja u organizaciji Zajednice Hrvata u Karaševu proslavili smo zajedno Dan državnosti Republike Hrvatske. Proslava je započela sa Svetom Misom u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije te se nastavila na pozornici ispred prostorija Zajednice Hrvata u Karaševu koncertom klape Levanda. U Karaševu smo upoznali karaševske Hrvate koji i nakon više od 700 godina kako su odselili iz domovine čuvaju jezik, kulturu i običaje Lijepe naše iako od nje udaljeni oko 600 km. U Karaš-severinskoj županiji postojalo je 10-tak hrvatskih sela od kojih u nekima više nema stanovnika a u nekima ne žive Hrvati već drugi narodi. U blizini grada Rešice nalaze se nekadašnjih 7 hrvatskih sela: Karaševo, Klokotić, Neremić, Vodnik, Lupak, Ravnik i Jabalče. Od navedenih sela Karaševo je najrazvijenije te se u njemu nalaze i hrvatska općina, škola i zgrada za druženje i muzej zajednice Hrvata u Rumunjskoj.

U četvrtak 1. lipnja Posjetili smo prijestolnicu Banata grad Temišvar, a ujedno i ovogodišnju prijestolnicu kulture, kojeg zbog arhitekture još nazivaju i „mali Beč“. U blizini Temišvara posjetili smo i selo-gradić Rekaš i upoznali se i s rekaškim Hrvatima. Kako ne biste mislili da smo samo gledali znamenitosti i slavili, evo i izvješća što smo naučili. Prvi smo dan svo četvero zajedno naučili raditi vaze i anđele od starih knjiga, drugi dan su Magdalena i Josip izrađivali slike tehnikom šivanja vunom na kartonu dok je Leonarda izrađivala narukvice kimihimo tehnikom, zatim se Leonarda prepustila u ruke mlade frizerke zadrugarke a učiteljica mlade kozmetičarke na lakiranju noktiju. Zadnji dan su i domaćini napravili radionice vezenja i folklornog plesa. U petak navečer krenuli smo na put i u subotu sretno stigli kući puni dojmova.

Evo i nekih dojmova:

Leonarda: „Ovaj put u Rumunjsku ostat će mi uvijek urezan u srze kao jedan od najboljih događaja u životu. Uvijek ću ga pamtiti po zabavnim stvarima i dobrim orijateljima. Upoznala sam puno djece koja su različita od nas i svatko je od njih poseban. Jako mi je drago što sam bila izabrana za ovako dugačak put i daleku destinaciju. Naučila sam da se treba uvijek truditi što god radili i gdje god bili! “ Josip: „Drago mi je da sam imao priliku otputovati tako daleko ali istovremeno i učiti izrađivati nove stvari na radionicama koje ću onda moći pokazati u našoj Zadruzi.“ Magdalena: „Bilo mi je super što smo radili vaze od stare knjige i tako sam naučila da stare radne bilježnice ne moramo baciti u stari papir već tako možemo napraviti ukrase za naše učionice.“ I za sami kraj, citat učiteljice Marije negdje iz bespuća rumunjskih brežuljaka iza sedam mora i sedam gora: „Svi nekad nekamo nekome nekud stignu pa tako ćemo i mi!“. S osmjehom smo otišli, s osmjehom smo se i vratili.

Leonarda, Magdalena, Josip i učiteljica Marija