Jedna riječ je bila tvoja snaga,

jedna riječ što nikada se ne da

tami sile i groma paklenoga.

Vukovaru, tvoja riječ je pobjeda.

Svaki korak kroz tebe drhtaj nosi,

svaka stopa na putu je sloboda.

Hrvatski simbol bio si i jesi.

Vukovaru s tobom živi pobjeda.

                Vukovar, 1991.-2019.... Dvadeset osam godina je prošlo od tragedije koja se dogodila 18. studenog, te kobne godine kada se stvarala neovisnost naše zemlje Hrvatske. Veliki broj preživjelih ljudi svjedočio je i svjedoči o strahotama koje su proživljavali sve te dane neizvjesnosti i agonije u ruševinama grada heroja. Mnogi su izbrisani s lica Zemlje, ali nisu iz srca svojih najmilijih. Upravo njih, a i svih koji su svoje živote dali za opstojnost i suverenost naše domovine, sjetili smo se i mi kroz prigodni program koji je, pod vodstvom učitelja Marija Ožakovića, čije smo stihove iznijeli na početku ove vijesti, izveo mali i djevojački zbor, tamburaši te voditeljice Petra Jankeš i Laura Krpečanec. Kroz protekli tjedan prethodile su aktivnosti vezane na Dan sjećanja na Vukovar: učenici su na satovima razrednika i povijesti razgovarali o toj temi, učenici drugog razreda, pod vodstvom svoje učiteljice Jasminke Podlejan, crtali i slikali Vučedolsku golubicu te je, zajedno sa zadrugom, između ostalih fotografija, izlagali na panou u hodniku, a u petak je održan i sat povijesti kroz video konferenciju s osmim razredom o čemu se može pročitati u prethodnim vijestima. Nakon prigodnog programa, molitve i minute šutnje za sve žrtve Vukovara '91., ravnateljica škole Štefica Facko Vrban, zajedno s delegatima iz svakog razreda i službenim fotografom UZ Lajdica Petrom Šestakom, uputila se u školski vrt te zajedno s učenicima zapalila lampione uz samo jednu zajedničku misao:“Oprostiti, ali ne zaboraviti!“

Izvor: Marijo Ožaković