David Božurić i Antonio Blažeković, učenici 7. razreda naše škole, istražili su osnove obrade stakla poput majstora staklopuhača povodom obilježavanja Dana darovitih učenika. Uživjeli su se u ulogu Justusa von Liebiga, jednog od osnivača modernih prirodoslovnih znanosti. Justus von Liebig bio je suvremenik osnivanja naše škole poznat po brojnim otkrićima koja su promijenila svijet. Liebig je poznat i po tome što je bio prvi koji je izradio srebrno zrcalo i staklenu kuglicu za bor i umjetno gnojivo, a kao učitelj poticao je svoje učenike da učine slično pa je zaslužan i za prašak za pecivo, hranu za dojenčad te brojne druge izume koji su postali dio naše svakodnevice.

Antonio i David su na praktičan način upotrijebili svoju darovitost, maštu i kreativnost za stjecanje novih vještina i znanja kako bi od slomljene staklene kapalice napravili novi uporabni ili ukrasni predmet. Tako su pokazali još jednom da otpad nije smeće, a proučavanjem životopisa ovoga kemičara pronašli su Liebigov citat koji kaže: „Svatko poznaje čudesna svojstva stakla. Prozirno, tvrdo i bezbojno. Kiseline i većina tekućina ne mogu mu ništa, na određenim je  temperaturama podatnije od voska, a u ruci kemičara i pred plamenom uljne lampe poprima oblik svih sprava potrebnih za pokuse.“ Antonio i David, ali i drugi učenici 7. razreda, sudjeluju u proučavanju metoda podučavanja kemije i važnih otkrića u znanosti u sklopu radionice povodom 180-te obljetnice osnutka OŠ Pokupsko, a koju vodi njihova učiteljica kemije, dr. sc. Marija Zbačnik, pod nazivom SCHOLA: Hodie, cras, heri. – ŠKOLA: Jučer, danas, sutra.

U prilogu je kratak video a  evo i njihovih komentara na današnje pokuse u ulozi Justusa von Liebiga:

Ja, David Justus Božurić von Liebig: „Bio sam jako iznenađen što smo uspjeli rastaliti staklo i raditi iz njega neke oblike. Kada sam puhao u staklo imao sam osjećaj da će mi ispasti mali balončić, a na kraju je bio ogroman, ali je nažalost puklo. Volio bih to još jednom ponoviti.“

Ja, Antonio Justus Blažeković von Liebig: „Na današnjem satu kada smo radili pokus bio sam jako uzbuđen i sretan. Učiteljica nam je pokazala kako zagrijati staklo te kako ga rastezati. Nakon toga sam staklenu cjevčicu užario i na vrhu se spojila u kapljicu. Još sam zagrijavao pa sam nakon toga jako puhnuo u otvoreni kraj. Kada sam puhnuo staklo se napuhnulo gdje je bilo jako zagrijano i dobio sam malu staklenu kuglicu. Nakon toga još sam od stakla napravio slovo J. Jako mi je bilo zabavno i zanimljivo.“

Izvor: Marija Zbačnik