Draga naša Nedo,

vijest o Vašoj smrti sve nas je šokirala. Otišli ste onako kako ste i živjeli – samozatajno, nikome niste govorili o svojoj bolesti. Pamtit ćemo Vas po Vašemu osmijehu, vedrome duhu, po Vašoj mudrosti, po tome što ste uvijek imali lijepu riječ za svakoga. Nikada namrgođeni, nikada nestrpljivi, nikada ljuti. Pamtit će Vas generacije Vaših učenika koje ste naučili puno, puno više od čitanja, zbrajanja, oduzimanja… Prenijeli ste im stvarne životne vrijednosti kojima ste se i sami vodili: moral, iskrenost, hrabrost, pravednost, skromnost, poštovanje drugih i drukčijih, strpljivost, marljivost.

Draga naša Nedo, sada je trenutak da mi Vama kažemo hvala. Hvala što ste bili naš oslonac i naš uzor. Bila je čast poznavati Vas. Počivajte u miru i bila Vam laka imotska zemlja, draga Nedo!

TIN UJEVIĆ

Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.