Prvi pisani spomen o župi Navještenja Blažene Djevice Marije nalazi se u popisu župa Zagrebačke biskupije, Ivana arhiđakona Goričkoga 1334. godine. Vjerojatno je župa postojala i prije, ali nemoguće je potvrditi. Ovaj zapis župu u Velikoj Gorici naziva „ecclesia beate virginis de campo Turouo“ (Crkva Blažene Djevice u polju Turovu). 

Arhiđakon Benko Vinković u kanonskoj vizitaciji 1622. godine kaže da je crkva zidana od starine i da je za ono doba dobro pokrivena i prilično čista. Dodaje da je crkva bila uništena 1592. godine za provale Hasan – paše u Turopolju, ali su je župljani vrlo brzo obnovili. U crkvi su bila tri kamena oltara, od kojih je samo glavni bio posvećen i opremljen svim potrebitim. Ispred crkve je bio drveni trijem u kojem je bio oltar Majke Božje. 

U zapisu vizitacije iz godine 1642. stoji, da je crkva zidana, svetište nadsvođeno a u lađi je bio samo krov. Zvonik je drven i u njemu se nalazi jedno zvono. Oko crkve je groblje. 

Kako se povećavao broj stanovnika tako je crkva postajala premala pa su počele pripreme za gradnju nove crkve. 1686. godine sklopljen je ugovor o gradnji nove crkve, te je započela i gradnja. Sav kamen potreban za gradnju dovezli su sami župljani iz Okića. Tako je 1688. godine dovršeno svetište, sakristija i dio lađe. Velikim dijelom crkva je dovršena 1692. g., osim stropa lađe i prozora. U crkvi su bili stari oltari. Naslov crkve je Porođenje Blažene Djevice Marije, jer je novi oltar trebao biti posvećen Porođenju Marijinu. 

Nova crkva je dovršena 1704. g., a blagoslovljena je 1702. ili 1703. g., a spomen blagoslova slavio se u nedjelju prije Male Gospe. 1746. g. kupola tornja prekrivena je limom i sagrađene su nove orgulje.

Crkva je opet premala pa se 1757. g. pristupilo proširenju crkve. Dograđene su bočne kapelice s južne i sjeverne strane. Srušeno je drveno predvorje i zabranjeno ukapanje u crkvi. Crkva je posvećena na blagdan Velike Gospe 1781. g., a posvetio je ju je zagrebački biskup Josip Galjuf. Titular crkve je Navještenje Blažene Djevice Marije.

Vjernici su pomalo uz pomoć svojih župnika i Plemenite općine Turopolje uređivali svoju crkvu. Veliki potres koji je zadesio ovo područje 1889. godine crkvi je nanio veliku štetu. Tako je crkvi bila potrebna velika obnova. 1892. godine započela je velika obnova crkve i tornja prema nacrtima Hermana Bollea. Najveće promjene doživio je toranj koji je prije bio baroknog oblika a sada je zamijenjen vitkim osmerokutnim piramidalnim tornjem. Obnova je dovršena 1896. godine. 

Crkva je i danas istog izgleda kao i nakon te obnove. Posljednja obnova dogodila se od 1995. do 1997. godine kada je obnovljena iznutra i izvana.

Groblje oko crkve dokinuto je 1780. godine. 

Među znamenitijim svećenicima koji su djelovali u župi zasigurno je p. Juraj Mulih, isusovac koji je djelovao kao kapelan u župi od 1788. do 1790. godine. Tu je i Janko Puškarić kojega je Šenoa opisao u svom romanu Mladi gospodin.

The post O župi appeared first on Navještenje.