Nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija objavila vrlo značajan izvještaj o vidu

U nastavku Vam donosimo njegove najznačajnije dijelove, a cijeli izvještaj dostupan je u dokumetu u nastavku.

Dostupnost oftalmološkog osoblja i optometrista

Globalno gledano, oftalmolozi su prvenstveno odgovorni za izvođenje operacije oka i liječenje uobičajenih bolesti oka, kao što su glaukom, dijabetička retinopatija i starosna degeneracija makule. Nedavno istraživanje (2019) oftalmološke radne snage koje je obuhvatilo 198 zemalja (tj. 94% svjetske populacije) pokazalo je da unatoč povećanju broja oftalmologa u većini zemalja, postoji neravnomjerna rasprostranjenost i značajan pad u trenutnom i očekivanom broju budućih oftalmologa. To je posebno važno u mnogim zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Manjak u ključnim ljudskim resursima identificiran je i kod optometrista i ostalog oftalmološkog osoblja, poput optičara, refrakcionista, ortoptičara, oftalmoloških asistenata, oftalmoloških sestara itd. Neki od njih ključne su skupine stručnjaka koje sudjeluju u ispravljanju refrakcijske greške diljem svijeta. Zbog ovakvog ozbiljnog nedostatka oftalmologa i optometrista, ostalo oftalmološko osoblje ima važnu ulogu u pružanju širokog spektra usluga očne njege, osobito u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, i na razini primarne zdravstvene zaštite.

Nekoordinirana i neregulirana radna snaga

Nekoliko čimbenika naglašava probleme povezane s manjkom zdravstvenih radnika u zemljama s niskim i srednjim dohotkom: njihova suboptimalna rasprostranjenost (i geografski i prema razini dohotka), problemi sa zadržavanjem kadra te loš nadzor i koordinacija usluga očne njege među zdravstvenim radnicima koje često mogu rezultirati pružanjem paralelnih usluga, preklapanjima, neučinkovitošću, nedostacima i lošim ishodima. Unatoč pojavama inovativnih strategija koje se oslanjaju na zdravstvene radnike u zajednici i ostale kadrove kao što su optometristi za pružanje usluga zaštite oka i vida, njihov učinak otežava nedostatak koordinacije, regulacije i integracije u sustav, što rezultira manjkavom i nejednakom uslugom kao i nedostatnom standardizacijom skrbi u većini zemalja s niskim i srednjim dohotkom. Da bi bile uspješne, takve strategije moraju se primjenjivati u kontekstu evaluacije i planiranju potrebnih kadrova, koje usklađuju kompetencije, sastav, raspoređivanje i zadržavanje radne snage s potrebama i distribucijom stanovništva. Unatoč značajnom napretku koji je postignut u promociji standarda izobrazbe za optometriste, optometrijske tehničare i optičarske tehničare, prihvaćanje optometrije kao profesije predstavlja problem u mnogim zemljama te je zagovaranje rješavanja tog problema aktualan u mnogim zemljama. Na primjer, od zemalja koje su nedavno dovršile ECSAT alat (2014-16), jedna trećina (8/24) ili ne prepoznaje optometriju kao profesiju ili nema uspostavljenog preduvjeta za izobrazbu optometrista. U tom kontekstu važno je napomenuti mogućnost da je u nekim zemljama produktivnost smanjena jer dio zdravstvenog kadra, poput optometrista, nije akreditirano za samostalno pružanje usluga očne njege.

Radna snaga

Broj radnika u uslugama očne njege na milijun stanovnika koristi se kao smjernica u planiranju radne snage. Iako je ovakav pristup relativno jednostavan, on ne uzima u obzir ostale odlučujuće faktore kao što su struktura stanovništva, epidemiologija, propisi i standardi, mjesto trenutne radne snage i javne potražnje. Pretpostavlja se da očnu njegu pruža unaprijed definirani skup zdravstvenih radnika, kao što su oftalmolozi, optometristi ili optičari, dok u stvarnosti, očnu njegu pružaju različiti specijalizirani i nespecijalizirani akteri, posebice na razini primarne zdravstvene zaštite. [ … ] Sektor očne njege, počevši od profesionalnih organizacija, morat će blisko surađivati s nadležnim institucijama u zemljama odgovornim za razvijanje politika kako bi se optimizirao kadar zdravstvenih radnika. Integrirana očna njega (Integrated people-centred eye care IPEC – pristup jačanja zdravstvenog sustava koji se zagovara u Izvještaju ) zahtijeva sveobuhvatno planiranje radne snage u domeni očne njege, koja će uključivati sve zdravstvene radnike u ulaznoj točki zdravstvene zaštite (primarna zdravstvena zaštita) i biti temeljena na dubinskoj analizi tržišta zdravstvenih radnika. Izazovi na tržištu zdravstvenih radnika su raznoliki; sežu dalje od osnovnog pitanja o gustoći zdravstvenih radnika uključenih u očnu njegu sve do, primjerice, neravnomjerne rasprostranjenosti zdravstvenih radnika, migracija i zadržavanja radnika. Neki su izazovi povezani s politikama i upravljanjem zdravstvenog kadra, dok su drugi, kao na primjer, kvaliteta, dostupnost i upotreba podataka, povezani sa zdravstvenim informacijskim sustavom.

Zaključci

Zdravstveni sustavi suočavaju se s novim izazovima u zadovoljavanju postojećih i očekivanih potreba svjetske populacije u domeni očne njege. Ne postoji drugi način nego prihvatiti te izazove. Pretpostavka Svjetskog izvještaja o vidu jest da integrirana očna njega (integrated people-centred eye care – IPEC) može ubrzati djelovanje i odgovoriti na te izazove. Da bi se to ostvarilo, ovaj izvještaj predlaže pet važnih akcija:
1. Integrirati očnu njegu u sastavni dio univerzalne zdravstvene pokrivenosti (Universal health coverage – UHC)
2. Implementirati integriranu očnu njegu u zdravstvene sustave
3. Promicati visokokvalitetno funkcioniranje i istraživanje zdravstvenih sustava kako bi nadopunjavali postojeće dokaze o očnoj njezi.
4. Pratiti trendove i napredak u implementaciji integrirane očne njege
5. Podizati svijest, aktivirati i osnažiti ljude i zajednice o potrebama očne njege.

Naš je zaključak da je iz izvještaja Svjetske zdravstvene organizacije vrlo jasno da optometristi igraju vrlo važnu ulogu u prevenciji bolesti vidnog sustava, ali i racionalizaciji zdravstvenog sustava kada govorimo o skrbi o vidu. U manje razvijenim zemljama, kao što je nažalost i Hrvatska, zbog velikog otpora regulaciji optometrije, zdravstvena skrb o vidu trpi preveliku opterećenost unutar zdravstvenog sustava čime se značajno narušava učinkovitost u prevenciji bolesti i brizi o vidnom sustavu. Unatoč broju od preko 250 visokoobrazovanih optometrista u Hrvatskoj, za sada još uvijek nema dovoljno volje odgovornih da se u sustav integriraju optometristi i time znatno racionalizira zdravstveni sustav i smanje liste čekanja na pregled očiju. Vjerujemo ipak, kako će se izradom standarda zanimanja i standarda kvalifikacije inženjera optometrije neke stvari promijeniti i u Republici Hrvatskoj.

Cijeli izvještaj možete pročitati OVDJE.

Objava Sažetak Izvještaja o vidu koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija pojavila se prvi puta na VVG.hr.