Utorak poslijepodne, vruć dan u Kučama, na turniru prstića i limača, na 5. izdanju “Kuče Opena”, među velikim brojem roditelja djece koja su igrala, naišao sam i na gospodina Marka Pancirova, čovjeka koji je zadnjih 6 mjeseci često bio predmet diskusija u nogometnom svijetu Turopolja. Zamolio sam ga da malo sjednemo u hlad (a vjerujte, hladovina i hladno piće bili su nam prijeko potrebni!), što je gospodin Pancirov ne baš najsretniji, ipak prihvatio, pa smo malo protresli nogometne teme u i oko Turopolja, kao i neke stvari koje su se događale oko Pancirova u zadnjih pola godine. Pa, evo što smo razgovarali:

Gospodine Pancirov, prije otprilike 3 mjeseca napravili smo intervju, nakon što ste preuzeli NK Kurilovec i dobrim rezultatima bili jedno vrijeme vodeći na tablici i sve je više-manje izvana izgledalo dobro. No, izgleda da nije bilo sve baš tako sjajno. Kako ste vi vidjeli situaciju tada, nakon 6 pobjeda u nizu (Ponikve, Vrbovec, Trešnjevka, Segesta, Lučko i Dugo Selo) i neriješenog u Maču?

Situacija nije bila u skladu sa realnim jer smo i u Maču zaslužili pobjedu po prikazanoj igri. No već u Maču se dalo naslutiti što će se događati kasnije u prvenstvu.

Nakon toga došao je Karlovac, pa Trnje i Vrapče i tri poraza, da bi privremeno pobjeda nad Jarunom olakšala situaciju, ali nakon toga je opet krenula loša serija. A do razlaza je došlo poslije poraza u Krapini (0:5) protiv Zagorca. Pisalo se da ste vi dali ostavku na mjesto trenera još i prije, ali da nije bila prihvaćena. Što je prava istina, jeste li Vi dali ostavku i kada?

Mislim da je to nebitno za javnost i suzdržao bih se od odgovora na ovo pitanje. Za mene je važno da sam igračima objasnio sve što je bitno na tu temu nakon utakmice sa Maksimirom. Jer tada sam shvatio da moram poći drugim putem.

U jednom intervjuu u studiju našeg portala, razgovarali smo o “dužini klupe”, ozljedama i kartonima koji su neke igrače udaljili od prve postave, a Vi ste rekli da je to samo pokušaj isprike za loše rezultate. Ali, nije li to pokazatelj da klupa, tj. broj igrača možda nije bio dovoljan ni brojem ni kvalitetom za naporni ritam odigravanja utakmica u 3. HNL? Kako sad gledate na to?

I dalje tvrdim da su kartoni i ozljede stvari koje se događaju i ni danas se neću vaditi na taj segment. I pogotovo ne želim obezvrijediti svoje bivše igrače te tvrditi da su nekvalitetni i da razlog mog otkaza leži upravo u toj činjenici. Osvrnuti ću se samo na utakmice u Krapini i Maksimiru, koje smo uvjerljivo izgubili. Ako smo ih već trebali izgubiti, onda je rezultat po prikazanoj igri u obje utakmice mogao biti 6:5, odnosno 5:4!!! No tako je to u nogometu, u tim utakmicama nismo mogli postići pogodak i na prazan gol, a pogoci koje smo primali…. Teško objašnjivo!

Prije Kurilovca, bili ste trener u Mraclinu, doveli ga iz 1. ŽNL u JŽNL, postavili dobre temelje za daljnju promociju prema 4. HNL, što je Vaš nasljednik u Mraclinu, gospodin Milanović i ostvario. Jeste li kad pomislili da ste pogriješili kad ste napustili klupu u Mraclinu? U stvari, kad ste napustili Mraclin, Vi niste imali da tako kažem zagarantiran “posao”, osim u omladinskoj školi u HNK Gorici, jesam li u pravu?

Ni u jednom trenutku nisam pomislio da sam pogriješio što sam napustio Mraclin!!! Za Mraclin me vežu lijepe uspomene i sa čelnicima Mraclina sam ostao u korektnim odnosima. Uputio sam im čestitku glede njihova plasmana u 4. HNL i čak sam dobio poziv da im se pridružim u proslavi njihova uspjeha, što sam odbio jer smatram da je za ovaj uspjeh zaslužan njihov sadašnji trener i da ne bi bilo korektno od mene da se pojavim na proslavi u trenucima njegova uspjeha. Razlog napuštanja Mraclina ne bih ponavljao, a olakotna okolnost je za mene bila što sam imao stalan posao u omladinskoj školi Gorice.

Od razlaza s Kurilovcem, viđao sam Vas na nekim utakmicama, što znači da ste bez angažmana. Prvenstva su gotova, ima li kakvih ponuda na vidiku? Kakav je Vaš plan, kako vidite Vašu budućnost u nogometu? Što je sad s poslom u omladinskoj školi HNK Gorice? Kontaktira li Vas netko?

Mogao sam se nakon odlaska iz Kurilovca vratiti u školu nogometa Gorice, no osjećao sam u sebi da to nije pravo rješenje i zatražio sam i dobio raskid ugovora sa zadnjim danom šestog mjeseca. Znam da se neki klubovi raspituju o meni, dobio sam i dva upita, ali trenutno nemam konkretne ponude. Želja mi je ostati u seniorskom nogometu i to u 3. HNL, a spreman sam krenuti i iz nižih rangova ako potencijalni poslodavci dokažu ambiciju i predoče mi viziju ostvarenja te ambicije. U konačnici, nisam ni protiv nastavka rada sa djecom, tako da vjerujem da će ubrzo nešto iskrsnuti.

Bez obzira na trenutnu situaciju, Vi ste i dalje odličan poznavatelj prilika u turopoljskom nogometu. Kakvo je Vaše mišljenje o uspjesima turopoljskih klubova prošle sezone (4 kluba otišla su u promociju – Lukavec, Mraclin, Kupa i Turopolje, a velike su šanse da još neki budu promovirani)?

Lukavec je poslije Gorice najorganiziraniji i financijski najjači klub u našem kraju, a na tome tragu je i Mraclin. Stoga me njihove promocije ne iznenađuju. Kupa i Turopolje su pravo osvježenje u ovoj sezoni i nadam se da će biti spremni pratiti zahtjeve viših rangova i u najmanju ruku postati stabilni članovi liga u koje su ušli. Ostali su manje-više na očekivanim pozicijama, osim Turopoljca i Lomnice, od kojih sam očekivao puno više.

I za kraj, gospodine Pancirov…

Proteklih 6 mjeseci su za mene bili izuzetno turbulentni! Prvo se dugo čekalo sa mojim ustoličenjem na klupu Kurilovca. Ušao sam sa velikim entuzijazmom u suradnju i sebi sam dokazao da se mogu nositi sa zahtjevima trećeligaškog natjecanja. Završio sam svoj put u Kurilovcu u kratkom roku i izvukao sam pouke iz tog perioda. Bez obzira na sve događaje tijekom treniranja Kurilovca, uvijek sam najviše analizirao sebe, odnosno, gdje sam trebao bolje reagirati da bi momčadi bilo lakše. Nikada me nisu zanimali izgovori ni opravdanja, nisam se skrivao iza nikoga i ničega i vjerujem da ću sa svojom osobnom analizom i dobivenim iskustvom iz proteklog perioda biti spremniji za nove izazove.

Eto, iako je bilo vruće ispod šatora, vrijeme u razgovoru je jednostavno “iscurilo”, bilo je zanimljivo slušati gospodina Pancirova kako priča o zadnjih 6 mjeseci karijere. Nadam se da će se tekst svidjeti i vama u ovo vruće ljeto, a gospodinu Pancirovu želimo da se što prije vrati na trenersku klupu i da radi ono što najviše voli raditi. Sretno gospodinu Pancirovu.

Objava Marko Pancirov: Mojih burnih 6 trenerskih mjeseci… pojavila se prvi puta na V'Gradu.