Kroz biografske elemente iz života, djetinjstva, istraživanje vlastitog identiteta, što to znači biti žena, autorica se bavi pitanjem socijalnog programiranja svakog od nas. Koliko nas društvo, okolina, odgoj ili naši vlastiti izbori određuju u životu, možemo li se osloboditi nametnutih nam programa ili se pak, svjesno, reprogramirati. Imitirajući stvarni život rađa se predstava u kojoj ne igraju i ne imitiraju glumci, već izvođači koji pak, kazališno, fiktivno, igraju svoje vlastite živote u izmijenjenoj ekspoziciji na sceni.