Naš Zlatan bio je dugogodišnji nogometaš i strastveni zaljubljenik u nogomet te je uvijek, s ogromnim entuzijazmom i velikom predanošću prema poslu, odlazio na sportske terene gdje su ga brojni nogometaši i publika uvijek čekali s velikim oduševljenjem.

Zlatan je bio u ekipi prvih juniora NK Turopoljca (na fotografijama gornji red, prvi s desna, 1978. godina), dugogodišnji igrač i kapetan momčadi, a bio je i u upravi Kluba, dok je zadnje četiri godine bio predsjednik Nadzornog Odbora NK Turopoljca. Do zadnjega vodio je facebook stranicu NK Turopoljac Kuče. Kao jedna od posljednjih želja bila mu je, kako nam govore iz Kluba, da se stranica Turopoljca ne ugasi.

–Preteška i kratka bolest uzela si je maha, i odvojila nas od njega. Iako više niste sa nama, želim da znate da ste u našim mislima i srcima. Nedostajat ćete nam na načine na koje ne možemo ni opisati. Još se ne možemo pomiriti sa činjenicom da Vas više nema s nama, znamo da ste sad na mjestu gdje nema boli i patnje. Hvala Vam za sve što se učinili za nas i sve druge oko sebe. Vašu dobrotu, mudrost i humor nikada nećemo zaboraviti. Nadamo se da ste sad na miru i da znate koliko ste bili voljeni. Ovo nije zbogom, već samo doviđenja. Sada ćete Vi sa gospodinom Ćirom složiti postavu na nekom ljepšem mjestu i ponovno pisati o nogometu, oprašta se od voljenog Zlatana NK Turopoljac Kuče.

Koliko je naš kolega Zlatan bio snažan i, prije svega, tvrd orah, pokazuje i to da je do zadnjega bio s nama, u poslu, ali i u privatnom kontekstu. Na Danima Kuča, bio je sa svojim mještanima, a nama, uz puno elana, napisao je svoj posljednji članak.

–Svijet je od danas siromašniji za jednog divnog čovjeka, obitelj je ostala bez tate, djeda, supruga… turopoljski nogomet bez istinskog zaljubljenika, a mi smo ostali bez prijatelja, krasnog i toplog čovjeka, jedne divne duše koja nas je sve osvojila na prvi osmijeh.. Teško je opisati zašto, kako i kada si nas tako sve osvojio, ali neki ljudi to očito nose u sebi i sa sobom. Tu iskrenost, toplinu, dobronamjernost i pozitivnu energiju je mogao osjetiti svatko tko se našao u tvome društvu makar i na kratko. (…) Na kraju možemo samo reći da ako je tako baš moralo biti i ako je Ćiro trebao novinara da ga prati tamo „gore“, nije boljeg mogao dobiti. Počivao u miru prijatelju naš, oprašta se i NK Lukavec i izražava duboku sućut cijeloj obitelji.

–Teško je povjerovati da više nećemo čitati njegove tekstove i osvrte u kojima smo toliko uživali. Dragi Zlatane, nismo bili spremni za ovo. Počivaj u miru, uvijek ćeš jako nedostajati u našem klubu, s velikom tugom objavljuju i nogometaši iz Vukovine, dok oproštajne poruke svojem prijatelju i kolegi šalju i brojni drugi klubovi.

Nema riječi kojima bismo opisali kakav trag je ostavio iza sebe, na nama, a sigurno smo, i na vama. Nema zahvale kojom bismo mu dali do znanja koliki doprinos je dao redakciji, ali i nama kao pojedincima. Zlatane naš dragi, hvala ti na svemu. Ostaješ vječno uz nas, neka ti je laka hrvatska zemlja, počivaj u miru Božjem.