Kršćani diljem svijeta danas slave Badnjak, tradicija i običaji razlikuju se ovisno o regiji, ali imaju zajedničku svrhu iščekivanja Isusova rođenja.

Ime “Badnjak” povezano je s riječju “bdjeti”, jer se tradicionalno na taj dan bdjelo u iščekivanju Isusova rođenja. Prostorije su se osvjetljavale svijećama, koje su simbolizirale novi život i nadu. Na Badnjak, domovi su se ukrašavali adventskim vijencima i hrvatskim trobojnicama.

Jedan od starih običaja uključivao je unošenje badnjeg drvca, na Badnji dan završavali su se svi veći poslovi, stoka se obilno hranila, a hrana je pripremljena i kuća očišćena. Glava kuće donosila je slamu koja se stavljala ispod stola i križ na stol, simbolizirajući Isusovo rođenje. Slama je postavljena uz pjesme, a na njoj se sjedilo do odlaska na polnoćku. Jaslice su se postavljale u domovima i crkvama, a najstarije hrvatske jaslice čuvaju se na Košljunu i stare su gotovo 400 godina.

Badnja večer je bila posna, ali bogata trpeza, s jelima poput ribe, salate od graha, krumpira i kiselog kupusa. Posebna pažnja posvećivala se pripremi bakalara, koji se mogao pripremati na razne načine, ovisno o regiji. U nekim krajevima pekli su se dva različito ukrašena kruha za Badnjak i Božić, dok su drugdje pekli samo jedan kruh koji je stajao na stolu do Sveta tri kralja.

Običaji na Badnjak varirali su ovisno o regiji. U nekim dijelovima Hrvatske, običaj unošenja  badnjaka u kuću simbolizirao je nadu i blagostanje. Slama se često rasprostirala po podu ispod stola, a u nekim krajevima ljudi nisu spavali u krevetu na Badnju noć, već na donesenoj slami. U primorskim krajevima, djeca su kuću ukrašavala grančicama kadulje, bršljana ili borovih grana.

Danas se mnogi od ovih običaja prilagodili suvremenom načinu života, ali njihova suština i dalje ostaje dio božićnih proslava u Hrvatskoj.

Objava Slavimo Badnjak pojavila se prvi puta na V'Gradu.