U adventsko vrijeme središnje mjesto u mnogim domovima zauzima vijenac koji se pali iz tjedna u tjedan. Početak običaja bilježi se 1838. u Hamburgu, a iza ideje stoji evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern. U početku je to bio drveni krug s ukupno 24 svjetla – devetnaest manjih i četiri veća – koji je poslužio za odbrojavanje do Božića.

Za pletenje se tradicionalno koriste lovor, cedar i božikovina, uz dodatak ružmarina; lovor upućuje na pobjedu, cedar na snagu, a božikovina priziva trnovu krunu. Kružni oblik bez početka i kraja simbolizira vječnost, dok postupno paljenje svijeća iz nedjelje u nedjelju označuje put iz tame prema svjetlu i jača nadu.

Uobičajena je kombinacija triju ljubičastih i jedne ružičaste svijeće. Prva se svijeća veže uz nadu i proroke; druga uz ljubav i Betlehem; treća, nazvana pastirskom, označuje radost; četvrta, anđeoska, govori o miru. Uz ovaj raspored, u novije se vrijeme često dodaje i peta svijeća – bijela Kristova svijeća u središtu.

Središnja Kristova svijeća pali se na Badnjak, a njezina bijela boja upućuje na čistoću i bezgrješnost. Iako je običaj danas snažno komercijaliziran, i dalje se potiče izrada vijenca u vlastitom domu, čime se zadržava njegova simbolika i obiteljski karakter.

Kako napraviti vlastiti adventski vijenac pogledajte ovdje.

Objava Adventski vijenac – simbol nade i iščekivanja Božića pojavila se prvi puta na V'Gradu.