Neven Karas je osoba koju volim gledati nekim drugim, posebnim naočalama. Ne znam zašto je tome tako. Naslućujem tek. S predsjednikom Gradskog vijeća Grada Velike Gorice i predsjednikom Hrvatskog rukometnog kluba Gorica o – korona krizi, rukometu i športu, politici i športu, planovima i proračunu

1. Pandemijska kriza prouzročila je dosta problema za športaše, pa ni Velika Gorica nije iznimka. Nakon dva mjeseca kriznog sufinanciranja udruge se vraćaju manje-više normalnom životu, iako natjecanja neće biti do jeseni. Kakve su naznake iz Grada o daljnjem tijeku sufinanciranja i ima li bojazni od mogućih poteškoća koje bi ugrozile šport i športski život?

Uvjeren sam da straha za sport i sportski život u Velikoj Gorici nema. Kao što ste i napomenuli trenutno sam u dvojakoj funkciji, predsjednika Gradskog vijeća Grada Velike Gorice i ne manje bitnoj, dugogodišnjeg sportskog djelatnika koji već dulji niz godina, zajedno s ekipom koja je spor vrhunskih sportskih entuzijasta i uglednih Velikogoričana koji su se dokazali u svojim područjima djelovanja, vodi Hrvatski rukometni klub Goricu koji predstavljam i u Izvršnom odboru Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice. Mislim da mi upravo involviranost i u gradske i u sportske strukture našeg Grada omogućava da imam širu sliku, da mogu sagledati i stanje u velikogoričkom sportu, ali i oko njega te mogu reći da straha za sport i sportski život u Velikoj Gorici nema.
Kao i svi drugi i sport je osjetio posljedice epidemije bolesti COVID-19, ali već od lipnja stanje se počelo normalizirati pa tako očekujemo i da neće biti problema niti sa sufinanciranjem velikogoričkog sporta iz gradskog proračuna. Naravno to ne znači da se možemo ponašati kao prije, tj. da će sve biti kao i prije jer ova bolest je stavljena pod kontrolu, ali još nije iza nas i zbog toga moramo ostati oprezni i odgovorni.

2. Velika Gorica je posljednjih godina upisana na karti športske Hrvatske kao itekako prepoznatljiva i uspješna sredina. Koji su mogući daljnji pravci razvoja športa, s aspekta politike, i ima li u Gradu potencijala i naznaka da će biti i bolje? Pamte se i poštuju, budimo realni, samo projekti koji traju i koji postanu dio prepoznatljivosti i brend koji je opće prihvaćen u matičnoj sredini?

Da, Velika Gorica je poznato ime na sportskoj karti Hrvatske, a iskreno se nadam i s aspekta politike i s aspekta sporta da će za par godina biti poznato i na sportskoj karti Europe. Kad kažem poznato na sportskoj karti Europe, mislim poznato širem krugu ljubitelja sporta jer je Velika Gorica, zahvaljujući uspjesima naših sportaša u pojedinačnim sportovima i našim vrsnim strijelcima, od kojih su neki bili i olimpijci, poznata ne samo u Europi već i u svijetu, ali u užem krugu ljudi koji prati te sportove.
Ja se nadam, moglo bi se reći da vjerujem u to, da će postati poznata i znatno širem krugu ljubitelja sporta jer u tri najpopularnija sporta imamo zaista vrhunske sportske kolektive koji su već sada spremni za europske izazove. Naime, moramo biti iskreni i priznati da je nogomet daleko najpopularniji sport i da ga prati daleko najveći broj ljudi, a da ga slijede rukomet i košarka. Ako zadržimo organizacijski nivo koji smo uspjeli postići zadnjih nekoliko godina mi u rukometnom klubu i sportski prijatelji u nogometnom klubu, a pridružili su nam se i naši gorički košarkaši te nastavimo s kvalitetnim sportskim radom, siguran sam da ćemo idućih godina u Velikoj Gorici gledati i međunarodne utakmice.
Prije dvije sezone HRK Gorica je prvi puta u povijesti, nakon plasmana na 4. mjesto u Premier hrvatskoj rukometnoj ligi, osigurala nastup u međunarodnom EHF kupu i to je bio prvi službeni nastup neke od muškim momčadi iz ova tri sporta u nekom od međunarodnih natjecanja. Nažalost platili smo danak zbog nesretnog ždrijeba i neiskustva u međunarodnim natjecanjima te smo u 1. kolu ispali od estonskog prvaka koji zadnjih 20-ak godina redovito nastupa u EHF kupu. Sljedeći put kad osiguramo pravo na nastup u nekom od europskih kupova, a to očekujem vrlo brzo, siguran sam da ćemo biti spremni.

3. Od tri, kako ih volim nazivati, velikogorička športska konglomerata rukometni klub kojeg držite u vrhu već puno desetljeća, ipak je najveća konstanta. Jasno je da bez poslovne suradnje s državnim prvakom zadnje dvije godine ne bi bilo ovakvih dometa. Brine li Te sutrašnjica kluba, nekako je tipično za naše čelne klubove da gube ‘domaću supstancu’? Koji su planovi kluba i ambicije u nadolazećoj sezoni?

Dobro si primijetio da je naš Klub konstanta i jedna stabilna sredina već 10-ak godina, ali i da je poslovno-sportska suradnja s RK Zagreb jedan od poteza kojim su Klubu osigurali dugotrajnu stabilnost i priliku da se borimo za veće domete. Iako smo najbolji službeni plasman do sada i nastup u EHF kupu osigurali prije te suradnje s RK Zagreb, uvidjeli smo da ćemo, zbog jednog razdoblja kada se zbog nemogućnosti osiguranja kvalitetnih uvjeta za rad s mlađim dobnim kategorijama, vrlo brzo ostati bez dovoljno kvalitetnih mladih igračima koji se mogu priključiti našim ključnim igračima, Laljku, Cekoviću, Sladoljevu, Čavaru i drugima iz prve momčadi. Danas za igrati Premier ligu nije dovoljno imati 10, 12 kvalitetnih igrača. Morate ih imati 20-ak.
Rezultati te naše suradnje su bili vidljivi već prve godine kada smo u Ligu za opstanak ušli kao posljednji, a na kraju uvjerljivo završili na prvom mjestu. Još uvjerljiviji smo bili ove sezone kad smo prvi dio završili na prvom mjestu i puni samopouzdanja bili spremni za Ligu za prvaka s pravom nadajući se plasmanu na 3. mjesto ( Zagreb i vjerojatno Nexe su još malo prejaki) i ponovnom nastupu u Europi. Nažalost zbog KORONE je prvenstvo poništeno, a u Europu se ide na temelju plasmana iz prošle sezone.
Pitao si me za planove i ambicije Kluba u novoj sezoni i „domaću supstancu“? Kratko i jasno, nastaviti suradnju sa Zagrebom, ponoviti igre kakve smo pružali u protekloj sezoni i od našeg najperspektivnijeg mladog igrača Frana Tomašića „napraviti“ standardnog igrača prve momčadi, za što je posebno zainteresiran naš trener prve momčadi Andrija Nikolić. Da, Andrija ostaje kod nas i iduće sezone i to nam je najveće pojačanje, iako će ih biti još. Naravno jedan od ciljeva je i stvaranje novih Laljeka, Cekovića, Barišića, Tomašića, tj. budućnosti goričkog rukometa.

4. Uz to što si predsjednik Gradskog vijeća član si i Izvršnog odbora Zajednice, te itekako dobro upoznat sa svime vezanim uz šport. Na Gradskom vijeću vijećnici često veoma dugo vole pričati o športu, komentirati, dodavati i iskazivati skrb. Vjerujemo da će i budućih godina, dakako na prijedlog gradonačelnika, znati dići ruku za veća sredstva za šport. Nema sumnje, a potvrda je dovoljno, da će ih športaši opravdati kao i minulih godina?

Istina, svi vole pričati o sportu, ali mora se priznati i da je danas u Gradskom vijeću zastupljeno zaista dosta vijećnika koje o sportu imaju što za reći, ali i koji su se dokazali svojim radom u sportskim kolektivima. Vijećnici koji su bili ili jesu aktivni sportaši ili sportski djelatnici su i iz redova oporbe i iz redova pozicije, ali ono što sam primijetio je da su, bez obzira na boje stranačkih dresova, uvijek spremni podržati sport i ulaganja u sport.
I do sada su i gradonačelnik, ali i Gradsko vijeće, pokazali da znaju cijeniti sport, sportske rezultate i utjecaj sporta na razvoj mladih ljudi i mislim da naši sportaši i sportski djelatnici, ovo govorim kao sportski djelatnik, mogu biti zadovoljni s odnosom gradonačelnika i Gradskog vijeća prema sportu i sportašima. Uvjeren sam da će tako biti i ubuduće, jer sportaši to zaslužuju i uvelike vraćaju svojim ponašanjem i svojim rezultatima.

5. U kojoj mjeri te je ispunio premještaj na novo radno mjesto, u novi grad i novo okruženje? Kako si proveo ovo vrijeme korona krize i koji su osobni planovi Nevena Karasa – osobni, politički i športski?

Pa svaka promjena u životu nosi nešto novo, a kad nakon gotovo punih 20 godina primijeniš i radno mjesto i grad ( iz Siska u Zagreb ) to je zaista prilično velika promjena. Iako sam ostao povezan sa svojim kolegama iz HCR-a, jer HCR je jedan od sektora za koje sam zadužen u Ravnateljstvu civilne zaštite, morao sam se vrlo brzo upoznati i s novim zaduženjima i odgovornostima koje su na novom radnom mjestu znatno veće. Moglo bi se reći da me je novi posao u cijelosti okupirao ovih zadnjih par mjeseci, jer s ovakve dvije krizne situacije kao što su epidemija bolesti COVID-19 i potres u isto vrijeme se nisu susreli ni kolege koje cijeli život rade u Civilnoj zaštiti
Korona krizu sam proveo radno jer sam, zbog dužnosti koju obavljam u Ravnateljstvu civilne zaštite, član Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske ili kako ga svi zovu Nacionalnog stožera.
Što se mojih osobnih, političkih i sportskih planova tiče, mogu samo kratko reći, kao i do sada – ostati realan i korektan.