Dok bijele rode putuju prema jugu mi obilježavamo njihov dan, 24. kolovoza - Dan bijele rode s ciljem jačanja svijesti o važnosti zaštite bijele rode te upozoravanja na opadanje njihovog broja zbog nestanka prirodnih staništa. Bijela roda je dio identiteta hrvatskog sela i pokazatelj da živimo u zdravom okolišu.

Prema podacima monitoringa gnijezda bijele rode kojeg provodi Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije ovogodišnji podaci pokazuju nastavak trenda opadanja broja gnijezda na krovovima kuća i gospodarskih objekata, a povećanje broja gnijezda na rasvjetnim stupovima. U 2024. godini na području Zagrebačke županije zabilježeno je 268 gnijezda. Na obiteljskim kućama i gospodarskim objektima nalaze se 22 gnijezda, a na stupovima se smjestilo 246 gnijezda. Najviše gnijezda na području Zagrebačke županije nalazi se u gradovima Vrbovec (58) i Ivanić-Grad (32), općinama Dubrava (31) i Klinča Sela (30) te u selima Donja Kupčina (22) i Donja Zdenčina (21).

I ove će godine Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u sklopu projekta „Zaštita i očuvanje bijele rode” vlasnicima objekata na kojima se nalaze gnijezda bijelih roda isplatiti naknadu u iznosu od 92 eura po gnijezdu. Do sada je isplaćeno preko sto tisuća eura za popravak krovišta zbog šteta koju gnijezda čine svojom težinom i rode gniježđenjem. Rode svake godine nadograđuju svoja gnijezda, a isto gnijezdo može se koristiti desetljećima pa čak i više od 100 godina. Najveća gnijezda mogu biti visoka i široka preko 2 metra te doseći masu od čak 1000 kg zbog čega dolazi do oštećenja krovišta.

Bijela roda je simbol očuvanih prirodnih staništa i tradicionalnih krajolika, zdravog života, tla, vode i čistog okoliša, stoga je briga i očuvanje ove vrste od izuzetno velikog značaja. U Hrvatsku dolaze tijekom proljeća i ostaju do kraja ljeta kada počinje selidba prema Africi, a put koji prijeđu duži je od 10 000 km u jednom smjeru.

Inače, roda je ugrožena vrsta, a njen opstanak uvelike ovisi i o načinu života na selu. Preferira vlažne livade i poljoprivredna zemljišta koja se koriste na tradicionalan način jer upravo na njima nalazi najviše svoje hrane. Hrani se vodozemcima, gmazovima, ribama, glodavcima, velikim kukcima, onime što može uloviti. U Hrvatskoj su najviše ugrožene promjenama staništa do kojih dolazi zbog modernizacije poljoprivrede, isušivanja vlažnih područja, prenamjene pašnjaka ili njihovog napuštanja te prekomjerne upotrebe pesticida.