Popisu hrvatskih gastronomskih delicija zaštićenih na EU razini, poput paškog sira, ličke janjetine i zagorskog purana, pridružio se i prvi takav proizvod iz Zagrebačke županije – rudarska greblica.

Nakon što je 2007. rudarska greblica uvrštena na listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara RH, 2017. godine zaštićena je i oznakom zemljopisnog podrijetla. Sada, skoro četiri godine nakon, uslijedilo je i europsko priznanje izvornosti zahvaljujući kojem je rudarska greblica postala zaštićen proizvod na području cijele Europske unije te će taj naziv moći koristiti samo oni proizvođači koji udovoljavaju uvjetima iz specifikacije proizvoda.

Predsjednik Udruge Rudarska greblica Andrejas Nikl rekao je da je poticaj za pokretanjem postupka zaštite bilo pojavljivanje različitih verzija rudarske greblice na tržištu, a koje su odstupale od izvorne greblice kakva se od davnina priprema u Rudama. „Iza priče o rudarskoj greblici krije se prekrasna priča o tradiciji rudarenja u Rudama i kolaču greblici kao ondašnjem jednostavnom težačkom kolaču koji su žene pripremale svojim muževima koji su radili u rudnicima“, rekao je Nikl te dodao da je obnovljeni rudnik sv. Barbare turistička atrakcija ovog mjesta, a zaštita rudarske greblice dodatno pridonosi turističkoj ponudi ovog kraja, ali i Zagrebačke županije u cjelini.

„Ovo je prvenstveno pohvala našim sugrađanima koji nisu pisali povijest, ali su je živjeli“, rekla je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije dodavši da je ovo pravo intelektualnog vlasništva na europskoj razini ujedno i pohvala izvornosti i očuvanju naše tradicije.

Zahvaljujući ovoj europskoj zaštiti autohtonosti, rudarska greblica može se proizvoditi isključivo u Rudama te okolnim selima u Zagrebačkoj županiji: Cerje Samoborsko, Braslovje, Kotari, Manja Vas, Bukovje Podvrško i Prekrižje Plješivičko. Kušati ju možete i u pekarnicama Nikl koja je jedini certificirani proizvođač rudarska greblice.

Ovaj slani kolač ime je dobio po greblici – drvenom alatu kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći jer je krajnji oblik kolača oblikom neodoljivo podsjećao na taj alat. Usmena predaja kaže da su ga spravljale žene rudara još u prvoj polovini 16. stoljeća, a prema izvornoj recepturi radi se od ručno valjanog tijesta koje se potom puni nadjevom od svježeg kravljeg sira u koji se mogu dodavati raznorazni dodaci poput oraha, špinata, blitve, koprive,… Visina kolača ne smije prelaziti 2,5 centimetra, a tradicionalno se reže na komade pravokutnog oblika.

Inače, rudarska greblica 29. je proizvod iz naše zemlje koji je zaslužio ovo europsko priznanje izvornosti, a 1405. proizvod s tom oznakom na razini Europske unije. Preostalih 28 zaštićenih hrvatskih proizvoda su: Krčki pršut, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Neretvanska mandarina, Ogulinsko kiselo zelje/ Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut/ Istrski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik/ Poljički zeljanik/ Poljički uljenjak, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen/ Slavonski kulin, Međimursko meso 'z tiblice, Slavonski med, Lička janjetina, Istra, Paška sol, Zagorski mlinci, Paški sir, Bjelovarski kvargl, Brački varenik, Varaždinski klipič i Malostonska kamenica.

Osim rudarske greblice, još je jedan samoborski autohtoni kolač nedavno dobio status nematerijalnog kulturnog dobra RH. Ovaj put se ne radi o slanom nego slatkom kolaču – riječ je o svima poznatoj Samoborskoj kremšniti koja datira još iz 1920-ih godina, a za originalni recept zaslužan je slastičar Đuro Lukačić.

Fotografije: Josip Škof i Ivan Tibor Grujić & Marivo